Radoslav (Stefan Radoslav), srpski kralj (?, oko 1192 – ?, 1234). Vladao 1227–34. Najstariji sin Stefana Prvovjenčanoga. Pošto se Stefan razbolio, Radoslavov stric, arhiepiskop sv. Sava, okrunio je Radoslava za kralja i očeva suvladara. U političkim pitanjima bio je pod utjecajem svojega tasta, epirskoga despota Teodora Angela. Prihvatio je bizantske običaje; grčki se potpisivao na srpskim ispravama, a bio je prvi srpski vladar koji je kovao svoj novac, i to po bizantskom uzoru, s grčkim natpisima. Po uzoru na bizantske vladare organizirao je i svečanosti na svojem dvoru. Tražeći savjete u vjerskim pitanjima od ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatijana, doveo je u pitanje samostalnost srpske crkve. Nakon što su Bugari 1230. porazili Teodora Angela, Radoslav se kratko vrijeme održao na prijestolju. Emigrirao je, ali se ubrzo ponovno vratio u Srbiju, gdje se zamonašio. Za svoje vladavine nije imao većeg utjecaja u tada vrlo složenim balkanskim političkim prilikama, ali je uspio očuvati neokrnjenu državu.
