struka(e):
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, dagnje
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, glatka čančica
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, Jakobova kapica
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, kamenica
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, kunjka
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, periska
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, prstac
ilustracija
ŠKOLJKAŠI, uzdužni presjek – 1. stopalo, 2. ganglij, 3. usta, 4. mišić zatvarač, 5. želudac, 6. jetra, 7. bubreg, 8. srce, 9. izmetni otvor, 10. izmetni sifon, 11. škržni sifoni, 12. škržni listići, 13. plašt, 14. ljuštura, 15. crijevo, 16. spolna žlijezda

školjkaši (Lamellibranchiata, Bivalvia, Pelecypoda), razred beskralježnjaka iz koljena mekušaca (Mollusca). Vodene su, pretežito morske životinje, sploštena tijela obavijena mekim plaštom vanj. epitel kojega izlučuje lijevu i desnu vapnenastu ljušturu (školjku). Obje su ljušture spojene elastičnom vezom ili ligamentom. Stezanjem te veze ljuštura se otvara, a zatvara se s pomoću dvaju snažnih mišića zatvarača. U nekih školjkaša postoje ispod elastične veze i zupci s odgovarajućim udubinama, tzv. brava. Na presjeku ljušture razlikuju se tri sloja: vanjski, tanki (periostracum), izgrađen od org. tvari konhiolina; ispod njega je deblji, prizmatični sloj, izgrađen pretežito od kalcijeva karbonata; unutrašnji, sedefasti sloj, pokazuje interferenciju svjetla, pa se zbog toga sedef prelijeva u različitim bojama. Glava je reducirana (Acephala). Na krajevima tijela nalaze se otvori, izmetni i škržni. Kod vrsta koje se zakopavaju u pješčano dno stražnji je dio plašta produljen u tzv. tulajicu ili sifo, kraće ili dulje stezljive cijevi s pomoću kojih je životinja u dodiru s vodom iznad dna. Plašt koji obavija tijelo s leđne strane bočno stvara dva nabora, iznutra obložena trepljastim epitelom, a s vanj. strane epitelom što izlučuje kalcijeve soli, koje izgrađuju ljušturu. Proizvod lučenja plašta u nekih je vrsta i biser. Na prednjem je dijelu tijela usni otvor, nastavlja se u jednjak i želudac s parnim jetrima. Dišni organi sastoje se od dvaju redova škržnih listića (lamella) smještenih ispod plašta. Od osjetnih organa školjkaši imaju statociste (organe za ravnotežu) i jednostavno građene oči nanizane duž plaštenoga ruba. S donje strane tijela prstasto je ili sjekirasto mišićavo stopalo, koje životinji ponajviše služi za ukopavanje u pijesak ili mulj, a u manjoj mjeri za puzanje. U stopalu školjkaši imaju tzv. bisusnu žlijezdu, čija se izlučevina, bisus, u vodi brzo stvrdne u obliku končića, a služi pričvršćivanju na čvrstu podlogu. Školjkaši se hrane filtrirajući hranjive tvari (fitoplankton i detritus) iz vode. Većina je školjkaša rastavljena spola (tzv. gonohoristi), ali ima i hermafrodita. Oplodnja je najčešće vanjska, razvoj indirektan kroz preobrazbu. Mnoge slatkovodne vrste, npr. por. Unionidae, zadrže svoja jajašca među listićima škrga, gdje se razvijaju dvokrile ličinke glohidije. One svoj daljnji razvoj prolaze pričvršćene bisusnim nitima i kukicama o škrge. Iz školjke izađe i do 300 000 glohidija, koje se, kad im se riba približi, prihvate svojim ljušturama o njezine peraje ili škrge uzrokujući ozljedu. Na ozlijeđenom mjestu epiderma ribe preraste glohidiju te se tako u nastaloj čahuri razvije u odrasla školjkaša koji izlazi iz čahure i pada na dno. Tim privremenim parazitizmom gotovo nepokretni školjkaši šire se na veća prostranstva. Za morske je vrste karakteristična ličinka veliger, slična ličinki trohofori. Školjkaši žive na dnu, često i sasvim ukopani u mekanu podlogu. Neki školjkaši, osobito rodovi Pholas i Lithophaga (prstac), buše rupe u mekim stijenama. Topla su mora bogatija vrstama, a neke od njih, kao npr. golema školjkača iz Tihog i Indijskog oceana, izrastu do 1,2 m i budu teške do 250 kg.

Poznato je oko 20 000 vrsta živućih i oko 15 000 fosilnih vrsta školjkaša. Prema strukturi škrga dijele se u 4 reda: Protobranchia, s predstavnikom rodom Nuculana iz Jadrana; Filibranchia (vlaknasto škrgoškoljkaši) s predstavničkim porodicama Arcidae (lađice), Mytilidae (dagnje), Glycimeridae (čaške), Ostreidae (kamenice) i Pinnidae (periske); Eulamellibranchia (pravi listoškrgi školjkaši), red kojemu pripadaju svi školjkaši kopnenih voda, s porodicama Margaritanidae (riječne bisernice), Unionidae (lisanke), ali i morskim porodicama poput Tridacnidae i Teredinidae (brodotoči); Septibranchia, malobrojni red s poznatom vrstom Cuspidaria cuspidata koja živi na mekanom dnu velikih dubina juž. Jadrana.

Školjkaši su poznati već od kambrija. Od 15 000 njihovih fosilnih vrsta, koje su izgrađivale i cijele slojeve u davnim geol. epohama, neke su značajne za određivanje starosti pojedinih geol. formacija, npr. Ammusium iz tercijara, Lima iz trijasa, Cardiola iz silura, Lingulella iz kambrija.

U Hrvatskoj je mnogo vrsta školjkaša zaštićeno i zakonom je zabranjeno njihovo skupljanje. Najpoznatije od njih su periske i prstaci. Od jestivih školjkaša najviše se cijene i umjetno uzgajaju kamenice (Ostrea) i dagnje (Mytilus). Od ljuštura školjkaša izrađivani su tijekom prošlih vremena mnogi predmeti (puceta, ogrlice).

Citiranje:

školjkaši. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/skoljkasi>.