struka(e):

čuvstvo ili emocija, doživljaj ili stanje potaknuto nekim događajem, situacijom u kojoj se nalazimo, akcijom koju poduzimamo, drugim ljudima, našim mislima, očekivanjima ili planovima. Prema osnovnome hedonističkom tonu čuvstva se dijele na ugodna i neugodna. Razlikuju se po intenzitetu i trajanju. Čuvstvena stanja slaba intenziteta, a dužeg trajanja, nazivamo raspoloženjima, a kratkotrajna čuvstva jaka intenziteta u afektima. Čuvstva se sastoje od: a) fizioloških promjena (npr. ubrzano disanje, lupanje srca), b) kognitivne interpretacije ili procjene, c) vanj. znakova, izražaja ili ekspresije (npr. drhtanje ruku, bljedilo, crvenilo) i d) ponašanja ili reakcije na doživljeno čuvstvo. Osnovna je funkcija tjelesnih promjena koje prate čuvstva (a nastale su tijekom dugotrajne evolucije) da organizam opskrbe dovoljnom količinom energije kako bi se mogao suočiti s nekom opasnošću, boriti za neki cilj ili pobjeći. Kognitivna interpretacija konačni je rezultat procjene poticaja koji je izazvalo čuvstvo, a oblikovana je kao uvjerenje u korisnost ili štetnost toga poticaja. Osnovna ili primarna čuvstva (radost, žalost, strah, srdžba) praćena su univerzalnom ekspresijom, tj. izrazom lica koji je prepoznatljiv u svim kulturama svijeta. Glavni je učinak čuvstvene ekspresije komunikacija, tj. pokazivanje vlastitih čuvstvenih stanja drugima. Čuvstvena stanja mogu djelovati aktivirajuće, tj. poticati pojedinca na neku akciju, ili pasivizirajuće, odvraćajući pojedinca od bilo kakve akcije. Na taj način čuvstva djeluju i kao motivi koji usmjeruju i održavaju naše ponašanje, kako bismo doživjeli ugodna čuvstva radosti, sreće i zadovoljstva. Aktivacija ili pasivizacija ovise o intenzitetu i trajanju čuvstvenoga doživljaja, ali i o osobi koja ga doživljava. Čuvstva blagog intenziteta najčešće aktiviraju osobu, povećavajući zanimanje za situaciju u kojoj se nalazi. Utjecaj snažnih čuvstava na doživljavanje i ponašanje pojedinca najčešće je nepovoljan. Prekomjerna čuvstvena aktivacija suzuje perceptivno polje, smanjuje koncentraciju, otežava dosjećanje i smanjuje sposobnost logičkog zaključivanja. Kulturalne norme ponašanja određuju kada je i u kojoj mjeri prikladno pokazati svoja čuvstva, a kada kontrolirati čuvstvenu ekspresiju. Različito vrjednovanje čuvstvene ekspresije upućuje nas na važnu ulogu čuvstava u prilagodbi osobe na sredinu u kojoj živi. Čuvstva ugode i neugode potiču da svoje ponašanje usmjerimo prema izvorima ugode, a izbjegavamo ono što izaziva neugodna čuvstva.

Citiranje:

čuvstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/cuvstvo>.