struka(e):

zračenje (radijacija), prijenos energije elektromagnetskim valovima ili snopovima subatomskih čestica koje se usmjereno gibaju kroz prostor.

Polikromatsko zračenje sadrži elektromagnetske valove više različitih valnih duljina ili subatomske čestice različitih kinetičkih energija. Gotovo svi izvori svjetlosti emitiraju polikromatsku svjetlost, npr. Sunce, vatra, žarulje.

Monokromatsko zračenje ograničeno je na jednu valnu duljinu, ili na vrlo uzak interval valnih duljina, ili na istovrsne subatomske čestice jednakih kinetičkih energija. Izvor monokromatske svjetlosti je laser. Monokromatsko zračenje se iz polikromatskoga zračenja izdvaja spektrometrima, filtrima i monokromatorima.

Mjerenjem svojstava elektromagnetskih valova bavi se radiometrija. (→ alfa-zračenje; beta-zračenje; čerenkovljevo zračenje; dugovalno zračenje; gama-zračenje; hawkingovo zračenje; infracrveno zračenje; ionizirajuće zračenje; kozmičko zračenje; neutronsko zračenje; pozadinsko zračenje; rendgensko zračenje; rezidualno zračenje; sinkrotronsko zračenje; ultraljubičasto zračenje; zakočno zračenje; zaštita od ionizirajućega zračenja)

Citiranje:

zračenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zracenje>.