struka(e):

zenitizam, avangardni (ekspresionistički) pokret u srpskoj književnosti 1920-ih, nazvan po časopisu → Zenit. Zagovarajući borbu »za čovečnost kroz umetnost«, Lj. Micić je u uvodniku izrazio osnovna raspoloženja zenitista i ekspresionista, njihovo viđenje poratnoga čovjeka kao izraz posljedica I. svjetskog rata, tj. intelektualaca, emocionalno i živčano rastrojenih. Za razliku od europskih ekspresionista u Zenitu su njegovane i povijesno-nacionalne vrijednosti te pozitivan odnos prema revolucionarnim društvenim pokretima i aktivističkoj književnosti. Osim Boška Tokina, M. Crnjanskoga, R. Petrovića, S. Vinavera, Virgila Poljanskoga, D. Bublića, M. Ristića, D. Aleksića, M. Dedinca, u časopisu su surađivali i poznati europski autori: V. V. Majakovski, A. V. Lunačarski, L. Kassák, Josef Kalmer i dr. Zenit je svojim modernim idejama u početku utjecao na niz mladih autora, no poslije su zbog uređivačke politike ugledniji pisci prestali surađivati. God. 1926. časopis je prestao izlaziti, što je označilo i kraj zenitizma.

Citiranje:

zenitizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zenitizam>.