struka(e): glazba

tonalitet (njem. Tonalität < franc. tonalité), u glazbi, sustav melodijske i harmonijske organizacije tonova oko središnjega tona – tonike. Razlikuje se durski i molski tonalitet. Tonika, prvi stupanj durske i molske ljestvice, kao ishodišna i završna točka tonalitetnoga glazbenoga tijeka, služi smirenju melodijskih i harmonijskih napetosti te skladbi osigurava jedinstvo. Tonalitet dominira umjetničkom glazbom europskoga kulturnoga kruga od XVII. do XX. st. te popularnom glazbom XX. st., a i nekim slojevima tradicijske glazbe. Povijesni mu je preteča sustav modusa starogrčke i srednjovjekovne glazbe, a alternativa u XX. st. atonalitet. Termin se koristi apstraktno (za sveukupnost obilježja objedinjenih u sustav) i konkretno za pojedinačne ljestvice (npr. »tonalitet C-dura«).

Citiranje:

tonalitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/tonalitet>.