timokracija (grč. τιμοϰρατία, od τιμή: procijenjeni imetak; ugled + -ϰρατία: -kracija), oblik vladavine u kojem su javne funkcije rezervirane za pojedince koji posjeduju određeno bogatstvo ili ugled. Vladavina bogatih. Pojam je prvi upotrijebio Solon u atenskom ustavu, gdje je sudjelovanje u upravljanju i odlučivanju povezano s vlasništvom nad određenom količinom poljoprivrednih dobara. Aristotel pod timokracijom smatra vladavinu aristokracije te je ona, u njegovoj klasifikaciji vladavinskih sustava, suprotna vladavini aristokracije po podrijetlu, kao i vladavini demosa. Za Platona timokracija nije toliko povezana s bogatstvom pojedinca koliko s njegovim ugledom. Uzevši primjer Sparte, Platon je definirao timokraciju kao vladavinski oblik u kojem su položaji dostupni samo malobrojnim, uglednim i dokazanim, članovima zajednice.
