tercet (njem. Terzett < tal. terzetto, prema terzo < lat. tertius: treći), u glazbi, skladba ili odsjek unutar skladbe pisan za tri vokalna solista s instrumentalnom pratnjom, ili bez nje, ali i skupni naziv za skupinu pjevača koji tu glazbu izvode. Premda se kao naziv ustalio tek u XVIII. st., preteče terceta nalazimo u svjetovnim vrstama renesanse. Afirmaciju je doživio u oratorijskim i osobito opernim djelima iz razdoblja klasicizma i romantizma. Može biti pisan za srodne (npr. Wagnerove tri Norne), ali i za različite glasove (u kojem se slučaju, npr. kod Mozarta i Rossinija, nerijetko radi o konfliktnim situacijama među likovima u radnji).
