serdar (turski < perzijski serdār), glavar, starješina, zapovjednik. U Osmanskom Carstvu naslov janjičarskoga zapovjednika u pojedinim nahijama, ali i vrhovnoga vojskovođe na ratnom pohodu imenovanog od sultana. U južnosl. krajevima pod osman. vlašću naziv serdar označavao je vojvodu, voj. zapovjednika. U mlet. Dalmaciji, serdar je bio niži časnički čin. Serdar je zapovijedao domaćim postrojbama u graničnim oblastima (serdarije) prema Osmanskom Carstvu; u Crnoj Gori postojao je i općecrnogorski serdar. Serdari su bili iznimno cijenjeni, to su bili najistaknutiji ratnici, a njihova titula često se nasljeđivala unutar iste obitelji (Janković, Mitrović, Smiljanić). – U Indiji i Afganistanu serdar je plemenski glavar ili dvorski dostojanstvenik.
