reprodukcija (re- + produkcija).
1. Izradba, izvedba kojom se nastoji postići što veća sličnost s izvornikom (reprodukcija baroknoga bodeža; reprodukcija audiozapisa).
2. Izradba više primjeraka izvornoga likovnog djela i kopiranje, umnožavanje likovnih predloška (slike, crteža, ornamenta) tehničkim postupcima: grafičkim tehnikama (→ grafika), tiskom (→ ofsetni tisak; sitotisak) ili fotografijom.
3. Obavljanje procesa proizvodnje u istim, umanjenim ili proširenim razmjerima. Opći je i vječni uvjet opstanka i razvoja svakoga društva. Može se promatrati s gledišta jedne proizvodne jedinice, kao individualna reprodukcija, sa stajališta jedne grane ili područja proizvodnje i s gledišta određene društv. zajednice, kao cjelokupna društvena reprodukcija. Proces reprodukcije obuhvaća istodobno ponovnu proizvodnju materijalnih dobara i ponovno formiranje odgovarajućih društv. odnosa. Reprodukcija je umanjena kada se proces proizvodnje obnavlja u sve užim razmjerima te se od jednoga do drugoga razdoblja dobiva sve manje proizvoda. Jednostavna je kada se proces proizvodnje obnavlja u istim razmjerima i stalno se isporučuje jednaka količina dobara i usluga. Proširena je kada se proces proizvodnje obnavlja u širim razmjerima i tako se uvijek iznova stvara sve više proizvoda.
4. U biologiji → razmnožavanje
