pretvorba, pretvaranje društvenog oblika vlasništva, dominantnoga u jugoslavenskom gosp. sustavu, u drž. vlasništvo kako bi ga država privatizacijom, uz naplatu cijene imovine, mogla pretvoriti u privatno vlasništvo i uspostaviti kapitalistički ekon. poredak. Pošlo se od pretpostavke da društv. vlasništvo nema pravnoga titulara koji bi mogao legalno obaviti prijenos vlasništva, pa je država bez naknade mogla nacionalizirati društv. imovinu, bez obzira na njezino podrijetlo i korisnike koji su na njoj stekli neka stvarna prava (npr. stanarsko). Pretvorba je provedena Zakonom o pretvorbi iz 1991. Operativno upravljanje imovinom preuzela je Vlada RH preko nadzornih odbora, a poslove privatizacije povjerila je Hrvatskomu fondu za privatizaciju. Kuće i stanovi u društv. vlasništvu ponuđeni su na otkup nositeljima stanarskoga prava po cijeni znatno nižoj od tržišne, a djelatnicima u poduzećima i ustanovama ponuđena je mogućnost otkupa druge društv. imovine na kredit do visine od 20 tisuća njem. maraka uz popust vezan uz duljinu radnoga staža. Time je privatiziran samo manji dio društvene imovine, a najveći je dio ostao u vlasništvu države te je prodavan zainteresiranim domaćim i stranim kupcima, najčešće putem pogodbe. Zakon je također predvidio povrat prije nacionalizirane imovine bivšim vlasnicima. Vlada je nekim društv. skupinama posebno dodijelila udjele u vlasništvu raspoložive imovine, što je strukturu vlasništva učinilo dodatno netransparentnom. U procesu pretvorbe počinjene su mnoge nepravilnosti.
