struka(e): |

predikat (prema lat. praedicatum: ono što se kazuje, izjavljuje).

1. U lingvistici, glavni dio rečenice kojim se – u obliku tvrdnje, poricanja, pitanja itd. – kazuje (izriče) nešto o subjektu (izražen imenskom sintagmom), tj. o njegovu djelovanju (Ivan piše, Ana trči, Drvo raste), stanju (Ana boluje, Ivan spava, More miruje), svojstvima (Ana je marljiva, Ana blista, Knjiga je zanimljiva), odnosima itd.; predikat dakle označava događaj ili stanje stvari na koje se skreće pozornost. Jezgra predikata redovito je predikatni leksem (morfem, ili monem) obično popraćen određenim modalnostima (tj. glagolski oblik koji izražava npr. vrijeme, način, stanje, lice, broj i sl.), što tvori glagolsku sintagmu; oko njega se organizira rečenica (izričaj) i u odnosu na nj drugi dijelovi rečenice (izričaja) izražavaju svoju funkciju. To znači da se u odnosu na sve druge dijelove rečenice predikat može označiti kao neovisan i nemarginalan dio rečenice. Različite gramatičke teorije različito određuju opseg predikata: jedni predikatom smatraju samo predikatni leksem (morfem) s odgovarajućim modalnostima (Dijete spava, Dijete je zaspalo, Djeca su zaspala, Djeca su bila kažnjena, Djeca su se naspavala itd.), dok drugi u predikat uključuju, osim same predikatne jezgre, i sve dopune koje se na nju izravno odnose, npr. direktni i indirektni objekt, priložne oznake (Ivan piše pismo, Ivan piše svojoj majci, Ivan piše pismo svojoj majci, Ivan piše pismo svaki tjedan, Ivan piše pismo svojoj majci svaki tjedan i sl.). Ondje gdje postoje kao posebna vrsta riječi, glagoli su elementi (leksemi, morfemi) kojima je svojstvena predikatna uporaba. Osim glagolskoga predikata, koji se sastoji od predikatnoga (glagolskoga) leksema s pripadajućim modalnostima, postoji i imenski predikat, koji se sastoji od imenice (Ana je liječnica), pridjeva (Ivan je marljiv), broja (Ivan je prvi) itd. u službi imenskoga dijela predikata, a odgovarajuće modalnosti vezuju se uz kopulu (glagol biti) ili srodne glagole (postati, ukazati se i sl.).

2. U logici, predikati se obrađuju kao pojmovi, i to s obzirom na svojstva i odnose (relacije), dakle prema mogućnosti zauzimanja jednoga ili više mjesta u nekom stavu. Logika predikata, koja se naziva i teorija kvantifikacije, bavi se predikatima bilo kojega broja mjesta i stupnja. Ona u tom smislu istražuje unutarnju logičnu strukturu iskaza, tj. mogućnost međusobnog odnošenja pojmova u iskazu.

Citiranje:

predikat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/predikat>.