struka(e): |

patron (lat. patronus: zaštitnik).

1. Općenito: zaštitnik, pokrovitelj.

2. U antičkom Rimu, patricij zaštitnik klijenata i libertina. Njegova je dužnost bila pružati im zaštitu, a oni su bili dužni pokoravati mu se i obavljati za njega određene službe. Patron je imao i pravo na dio klijentove i libertinove ostavštine. – Kada se rimska država proširila, i provincije, općine i gradovi uzimali su za svojega patrona kakva utjecajnoga rimskoga patricija (senatora, magistrata) kako bi štitio njihove interese, zastupao ih pred sudom, brinuo se za izgradnju i sl. Rimski vojskovođe preuzimali su patronat nad osvojenim područjima, a utemeljitelji kolonija nad kolonijama. – U rimskom pravnom sustavu patronus causae naziv je za odvjetnika.

3. U srednjem vijeku, u kršćanskim zemljama, pogotovo u katoličkima, svetac zaštitnik zemlje (npr. sv. Patrik u Irskoj), pokrajine, grada, pojedinih bratovština, cehova, zanimanja, društava i sl.

4. U srednjovjekovnom katoličkom crkvenom pravu, osnivač (lat. fundator, grč. ϰτήτωρ) ili pravni nasljednik osnivača crkve, samostana, kapele ili beneficija.

5. U doba renesanse i poslije pokrovitelj umjetnika.

6. Političar koji daje pokroviteljstvo i povlastice u zamjenu za političku podršku.

Citiranje:

patron. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/patron>.