Oprtalj (talijanski Portole), gradić i općinsko središte u Istri, 23 km jugozapadno od Buzeta; 75 st. (2021). Leži nad dolinom rijeke Mirne, na 378 m apsolutne visine. Na gradskom trgu kasnogotička župna crkva sv. Jurja, djelo graditelja Majstora iz Kranja (1526), proširena je u XVII. st.; crkva ima vrijednu opremu (oltarna slika Sv. Juraj, rad Baldassarea D’Anne s početka XVII. st.; biskupsko prijestolje iz 1758; orgulje Gaetana Callide s kraja XVIII. st. i dr.); zvonik je iz 1746. U nekoliko crkava u okolici grada nalaze se vrijedne zidne slike (u romaničkoj crkvici sv. Jelene koparskoga majstora Klerigina II. iz XV. st., crkvi sv. Roka majstora Antuna s Padove iz XV. st., a u Sv. Mariji opširan biblijski ciklus četvorice majstora, od kojih se ističu radovi Klerigina III. i tzv. Šarenoga majstora). Barokna gradska lođa i gradska vrata (pregrađena 1756); mnogobrojne dvokatne svjetovne građevine (XVI–XVIII. st.) s uklopljenim dijelovima srednjovjekovnih zidina. Trikotaža i konfekcija. Turizam. – Sagrađen je na mjestu prapovijesne gradine (kastelijer); naseljen u rimsko doba (nekoliko natpisa). God. 1102. prvi se put spominje u pisanim izvorima kao Castrum Portulense, a od 1209. nalazio se pod vlašću akvilejskoga patrijarha. U XIV. st. često je bio u sukobu s obližnjim Motovunom zbog granice uzduž Mirne i zbog posjedovanja susjednih šuma. Statut grada potječe iz XIII. st., a 1421. preveden je s latinskoga na talijanski jezik. God. 1410., u doba rata Mletačke Republike i kralja Sigismunda Luksemburgovca, Oprtalj je osvojila ugarska vojska. U razdoblju mletačke vladavine (od 1420. do 1797) postao je dijelom obrambenoga sustava mletačke granice u Istri; srednjovjekovne utvrde sačuvane su do danas, uglavnom u sklopu poslije izgrađenih građevina. U XVI. st. područje Oprtlja doživjelo je ratna stradanja, ali je sam grad ostao pošteđen. U XVI. i XVII. st. Venecija je naseljavala gradsku okolicu hrvatskim stanovništvom izbjeglim za osmanskih provala. U crkvenom smislu Oprtalj je pripadao Novigradskoj biskupiji. Nakon pada Mletačke Republike (1797) nalazio se pod francuskom (1805–13), austrijskom (1814–1918) i talijanskom vlašću (1920–43).
