narteks (grčki νάρϑηξ: trska).
1. U antičkoj Grčkoj, kutija za lijekove i toaletne potrepštine.
2. U ranokršćanskim bazilikama, predvorje uz pročelje, određeno za katekumene i pokajnike; najčešće uz vanjski zid pročelja (egzonarteks), katkada uz unutrašnji (endonarteks); isprva je bio otvoreni trijem sa stupovima, potom prostor zatvoren zidovima. Od ranokršćanskoga preuzelo ga je bizantsko i zapadnoeuropsko crkveno graditeljstvo.
