struka(e):
ilustracija
LUBANJA, 1. čeona kost, 2. sljepoočna kost, 3. tjemena kost, 4. zatiljna kost, 5. klinasta kost, 6. jagodična kost, 7. gornja čeljust, 8. donja čeljust

lubanja (lat. cranium), koštani sustav glave što zatvara šupljinu u kojoj su smješteni dijelovi središnjega živčanog sustava (neurokranij) te oblikuje koštanu osnovicu nosne i usne šupljine (viscerokranij). Opseg lubanje ovisi o njezinu obliku i o spolu osobe, pa iznosi 50 do 62 cm, dok volumen neurokranija u muškaraca iznosi oko 1500, a u žena oko 1370 mL. Lubanjski svod (kalvariju) čini osam kostiju: čeona kost, dvije tjemene kosti, dvije sljepoočne kosti, zatiljna kost, klinasta kost i rešetnica (koja čini prijelaz prema kostima lica). One su pločaste i zavijene i daju lubanji tipičan oblik u kojem omjer između duljine i širine može biti različit. Kosti lubanjskoga svoda prelaze u lubanjsku osnovicu (baza lubanje), kojoj središnji dio čini klinasta kost. U lubanjskoj bazi nalaze se mnogobrojni otvori kroz koje prolaze krvne žile i živci, a najveći je veliki zatiljni otvor (foramen magnum), kroz koji prolazi kralježnična moždina. Prednji dio lubanje tvore kosti lica: gornja i donja čeljust, nepčana, nosna i suzna kost, lemeš i jagodična (sponična) kost. Tijekom evolucije u čovjeka se, zbog uspravnoga stava, baza lubanje savila (pregibnula) u području klinaste (sfenoidne) kosti oko sljepoočne osovine, pa se oblikovao »sfenoidni kut« od približno 90° (dok je kod četveronožaca baza ravna). Time se znatno povećao prostor neurokranija, što je omogućilo jači razvoj mozga.

Citiranje:

lubanja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/lubanja>.