struka(e):

leksem (franc. lexème, od lex[ique]: rječnik, leksik; leksički i [morph]ème: morfem ili [mon]ème: monem), naziv za najmanju značenjsku jedinicu jezika (najmanju jedinicu druge artikulacije, leksički monem ili leksički morfem) koja, za razliku od gramema (gramatičkoga monema, gramatičkoga morfema), pripada otvorenomu ili nezavršenomu popisu značenjskih jedinica (broj leksema u danom se jeziku, ovisno o komunikacijskim potrebama, može povećavati ili smanjivati). Toj najmanjoj apstraktnoj jedinici jezika odgovaraju u govornoj realizaciji različiti varijantni izrazi (varijante označitelja), npr. značenju »davanja« u njemačkome /geb/e, /gib/st, /gib/t, /geb/en, ge/geb/en, /gab/st, /gab/en, /gab/e ili pak značenju »ići« u francuskome /vais/, /vas/, /va/, /vont/, /all/ons, que j’/aill/e, il /i/ra itd.; varijante poznaje i značenjska strana leksema (npr. trčati u trčati za tramvajem, trčati za bogatstvom, trčati za suknjama itd.). Naziv leksem uveden je kako bi se izbjegla višeznačnost i dvosmislenost naziva riječ. U transformacijsko-generativnoj gramatici naziv leksem pokriva značenje člana neke leksičke kategorije, npr. N(omen): imenica, V(erbum): glagol, Art(iculus): član i sl.

Citiranje:

leksem. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/leksem>.