narodna jela i pića, jela i pića od kojih se sastojao svakodnevni i blagdanski jelovnik hrvatskog puka. Temeljila su se u prvom redu na izvornim proizvodima pojedinih područja, jer se samo manji dio namirnica nabavljao kupovinom ili razmjenom, dok se veći proizvodio u vlastitome kućanstvu. Raznolikost prirodne konfiguracije Hrvatske, s različitom prevagom poljoprivrednih grana, stvorila je regionalne modele prehrane. Njihovom su oblikovanju pridonijeli i utjecaji stranih tipova kulinarstva (sredozemni, srednjoeuropski, balkanski, orijentalni), koji su u različitoj mjeri dopirali u pojedina područja.
U primorskoj Hrvatskoj prevladavala su lagana jela na biljnoj podlozi. To su jušni složenci od raznovrsnoga povrća (maneštra), začinjeni smjesom od sitno sjeckane slanine, češnjaka i peršina, te variva na lešo (kuhano povrće začinjeno maslinovim uljem). Uz povrće iz vlastitih vrtova pripremalo se i samoniklo bilje: divlje šparoge, radič, različite trave iz vinograda. Znatan je bio udio ribljih jela: riblji paprikaš (brudet) od komada različitih riba, pirjanih uz začine; cijele ribe uvaljane u pšenično ili kukuruzno brašno i pržene na tavi ili pečene na gradelama premazane maslinovim uljem s usitnjenim češnjakom i peršinom; konzervirane soljenjem (slane ribe), ponajviše srdele, kao jedno od glavnih jela u korizmenom razdoblju. Od mesnih jela najviše se jela kuhana ili pirjana ovčetina, katkad i kozletina, svježa ili suha (kaštradina); u svečanim prigodama mladunčad pečena na ražnju. Junetinu i govedinu priređivalo se rjeđe; omiljeno jelo od govedine bila je pašticada, pripremana pirjanjem uz dodatak začinskoga bilja, suhih šljiva i smokava, slanine te crnoga vina s prilogom od kuhane tjestenine. Svinjetina se najviše prerađivala natapanjem u salamuri, dimljenjem i sušenjem na otvorenome (pršut, panceta). Puno se jeo suhi ovčji sir (npr. paški) ili sir konzerviran u ulju. Kruh se mijesio od miješanoga (pšeničnoga, ječmenog, kukuruznog) brašna, a često se pripremao i dvopek. Rado se jela tjestenina od pšeničnoga brašna (kerpice, fuži, lazanje), ali i s dodatkom krumpira (njoki). Često je jelo bila kukuruzna kaša, kuhana urijetko (skrob) ili ugusto (palenta). Uobičajene slastice bili su uštipci (fritule, kroštule), mliječni voćni kruh (pinca) za Uskrs, kolač od smokava (smokvenjak) za Božić. Pilo se vino, ali češće razvodnjeno (bevanda), mješavina vina i mlijeka (bikla) te rakija od tropa ili s dodatkom trava (travarica).
U jadranskome zaleđu i gorskoj Hrvatskoj prevladavala je krjepkija prehrana, temeljena na proizvodima pašnjačkoga stočarstva i uvjetovana oštrom gorskom klimom. Zamjetan je bio udio mliječnih jela: kravljeg, ovčjeg i kozjega mlijeka, kuhanoga (varenika) ili ukiseljenoga (kiselo mlijeko). Različite su bile vrste sireva: svježi (škripavac), posebno je cijenjen onaj od kozjeg mlijeka; sušen na zraku (suhi sir) ili pohranjen u mješinu (mišni sir); pripremljen od sirutke pomiješane s mlijekom (urda); polumekani, nastao miješanjem kuhanoga sa zasoljenim, nekuhanim mlijekom (basa). Veliku je primjenu u začinjanju mnogih jela, osobito onih za post, imao pretopljeni maslac (maslo). Uz ovčetinu i kozletinu (kuhanu, pečenu ispod peke, janjetinu na žaru) češće je zastupljena svinjetina i govedina, a osobitost je šumskih krajeva Like i Gorskoga kotara sušeno meso puhova. Meso se kuhalo s kiselim zeljem, repom, grahom; prilog je bila kukuruzna kaša (pura) ili krumpir pečen u ljusci (pole). Uz kvasni kruh mijesile su se i beskvasne pogače (prisnac), pečene ispod peke; na isti se način pekao i kolač nadjeven sirom (povitica). Osim vina, rakije te sirutke, pio se i sok od kisela kupusa (rasol), od divljih krušaka (turšija), a pastiri su u proljeće pili brezov, klenov, pa i javorov sok (musa).
Prehrana u središnjoj Hrvatskoj dijelom se nadovezivala na srednjoeuropsko seljačko kulinarstvo, ali je sadržavala i tradicije praslavenskog podrijetla. Zastupljeni su bili proizvodi od kravljega mlijeka, posebice mekani sir, jeo se s vrhnjem, a poznat je i podravski suhi sir pomiješan s paprikom i češnjakom (prga). Pri kuhanju juha i variva primjenjivala se zaprška. Tipična je juha od zaprženoga brašna (prežgana juha) ili bundevinih koštica (koščišenka), a i salate se začinjalo bundevinim uljem. Među mesnim jelima za svečane zgode u Zagorju je posebno cijenjena pečena puretina s prilogom od beskvasnoga tijesta (mlinci). Osim kukuruzne kaše (žganci) pripremala se i ječmena ili prosena kaša (jegla), te u Međimurju heljdina. Od slastica je poznata gibanica, bazlamača (slatko kvasno tijesto s nadjevom od oraha, maka, marmelade i sl.), bučnica (savijača punjena bundevinim rezancima, sirom i makom) te štruklji (kuhana ili pečena savijača sa sirom). Uz vodu, vino, rakiju i voćne sokove uobičajena su bila i pića od meda (medovina, gvirc).
U sjeveroistočnoj Hrvatskoj prehrana je bila znatno obilnija nego u drugim područjima. Dijelom se nadovezivala na seljačko kulinarstvo širega panonskog prostora, npr. u primjeni oštrih začina: ljute crvene paprike, feferona. Važan dio u jelovnicima zauzimala je svinjetina, svježe pripremljena ili prerađena u suhomesnate proizvode: kobasice, djevenice, slaninu, dimljenu šunku, nadjeveni želudac ili debelo crijevo (kulen, švargla). Svinjska mast bila je najčešći dodatak jelima. Česta je bila uporaba mesa od peradi. U selima uz Dravu, Savu i Dunav česta su i riblja jela; omiljen je riblji paprikaš kuhan u kotliću iznad otvorene vatre. Među najpoznatijim složencima je sarma, sastavljena od mljevena mesa, riže i kiseloga kupusa. Mnoga su jela od brašna: kruh i različite pogačice pečene u krušnoj peći; tjestenine: trganci, tarana, rezanci, koji se jedu uz dodatak sira, čvaraka ili posuti makom, orasima. Najpoznatiji su slavonski kolačići paprenjaci, oblikovani u posebnim drvenim kalupima. Uz sok od mljevenih krušaka i jabuka ili od kuhanih suhih šljiva, trešanja i višanja, pilo se vino, a od šljiva pekla blaža, mekana rakija, ili ljuća, prepečenica, katkada pomiješana s medom.
