struka(e): |

korupcija (lat. corruptio: podmićivanje; pokvarenost), korištenje javne dužnosti radi osobnoga probitka. Često se tim pojmom označavaju različite društvene pojave: organizirani i gospodarski kriminal, loša vlast i njezine posljedice, ljudska prevrtljivost i bahatost vlasti. Korupcija kao politička pojava znači kvarenje vlasti. U tom se smislu taj termin upotrebljava u starijoj političkoj filozofiji (Machiavelli, Montesquieu, Gibbon), dok u novije doba pojam gubi moralističke konotacije i ponajprije znači kvarenje institucija i nastanak sustava potkupljive vlasti. U tom širokom smislu korupcija je pojava modernoga doba, racionalne pravne države i uređenoga tržišnog nadmetanja, suprotnost dobroj, otvorenoj i poštenoj vlasti.

U pravnome smislu riječi korupcija je traženje ili primanje bilo kakve novčane vrijednosti ili druge povlastice, kao što je dar, usluga, obećanje ili pogodovanje, u zamjenu za neki akt ili propust u obavljanju javne dužnosti. U hrvatskom pravnom sustavu nema jedinstvenog određenja pojma korupcije, ali se konvencionalno tim pojmom označava davanje i primanje mita, protuzakonito posredovanje, zloporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, zloporaba položaja i ovlasti, sklapanje štetnog ugovora, odavanje službene tajne te izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne.

U istraživanjima etiologije korupcije podjednako se značenje daje različitim društvenim i institucionalnim čimbenicima. U društvene se čimbenike ubrajaju tradicija, izostanak demokratske političke kulture, nekontrolirana težnja prema bogaćenju, konzumerizam. Institucionalna objašnjenja naglašavaju nedostatke regulative i poštivanja zakonitosti, ugrađenost korupcije u djelovanje institucija i nedostatak odgovarajućih elemenata društvene sankcije.

Korupcija se ubraja u one društvene pojave definicija kojih se mijenja u vremenu i prostoru. Mnoga ponašanja koja se danas smatraju korupcijom bila su u prošlosti sastavni dio regularnoga ponašanja. Iako postoji oduvijek, u modernoj državi ona postaje opasnost jer šteti obavljanju društvenih poslova, snižava potrebnu razinu morala u političkom odlučivanju, blokira javnu upravu, sudstvo čini nedjelotvornim, te snižava razinu gospodarske efikasnosti. Razvijene i stabilne demokratske zemlje imaju relativno niži stupanj korupcije. Mjerenja korupcije temelje se na istraživanjima javnoga mnijenja i stručnoj procjeni rizika. Prema najpoznatijem (CPI Transparency International), Hrvatska je 2003. svrstana na 51. mjesto na svijetu, 2009. na na 66., 2014. na 61., 2016. na 50., a 2019. na 63. Godine 1999. nalazila se čak na 74. mjestu popisa, no od tada bilježi neujednačen napredak, ali je korupcija ostala jedan od glavnih društvenih problema.

Hrvatski sabor prihvatio je 2002. Nacionalni program za suzbijanje korupcije, koji se temelji na međunarodnim iskustvima o mjerama za njezinu prevenciju. Temeljem tog akta donesene su zakonske i druge mjere za suzbijanje korupcije: osnivanje USKOK-a (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta), izmjena propisa o javnim nabavama, reforma pravosuđa, preustroj policije, sloboda medija, pravo na dostupnost informacija, financiranje političkih stranaka.

Postoje različite inicijative (Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe, OECD), institucije (Antikorupcijska konferencija, Globalni forum) i udruge (Transparency International) koje korupciju smatraju globalnom prijetnjom te djeluju na usklađivanju međunarodnih aktivnosti za suzbijanje korupcije. Hrvatska je potpisala i ratificirala mnoge međunarodne dokumente koji reguliraju borbu protiv korupcije: Kaznenopravnu konvenciju o korupciji i Građanskopravnu konvenciju o korupciji te Konvenciju o pranju novca.

Citiranje:

korupcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/korupcija>.