koljeno.
1. U anatomiji (lat. genu), zglob na nozi u kojem se uzglobljuju donji kraj bedrene kosti (femura) i gornji kraj goljenice (tibije). Koljenskomu zglobu pripada i kost iver (patela), koja se svojom stražnjom plohom naslanja na donji kraj bedrene kosti i kliže po njoj pri sagibanju i pružanju zgloba, a leži u tetivi snažnoga četveroglavog mišića (kvadricepsa). Kako zglobne plohe bedrene kosti i goljenice nisu potpuno sukladne, među njih su uložene dvije vezivnohrskavične tvorbe (menisci). Koljeno je s unutarnje i vanj. strane učvršćeno jakim svezama, kolateralnim ligamentima, a u unutrašnjosti zglobnoga prostora ukriženim svezama (ligamenta cruciata). Straga, u koljenskoj udubini (fossa poplitea), teku krvne žile i živci. U koljenu se izvode kretnje sagibanja (fleksije) i pružanja (ekstenzije), a u manjoj je mjeri moguće i okretanje (rotacija). – U svakodnevnom životu, osobito u nekim športovima (nogomet, skijanje, skokovi), koljeno je izloženo oštećenjima, napose razdoru meniska i ligamenata, a zbog trošenja zglobne hrskavice opterećenjem često se razvija osteoartritis. Deformacije koljena mogu biti prirođene ili stečene bolešću (npr. rahitisom), pa koljena mogu zadobiti izgled slova X (genua valga), ili slova O (genua vara; O-noge). Ponekad se koljeno može prekomjerno ispružati, što ga čini nestabilnim pri hodu (genu recurvatum). Deformacije se, osobito u djetinjstvu, mogu uspješno liječiti ortopedskim mjerama.
2. U biologiji → sistematika
