investicije (srednjovjekovni latinski investitio: ulaganje novca, prema latinskom investire: odjenuti, odijevati), pretvaranje materijalnih i financijskih sredstava u trajne izvore dohotka ulaganjem u stvaranje kapitalnih dobara ili u pribavljanje pravne osnove za zahtjev za dohotkom od postojeće realne imovine. Investicije se ostvaruju izravno, ulaganjem u stvaranje ili nabavu realne imovine (stvaranje novih kapitalnih dobara ili obnova i proširenje kapitalnih dobara kao što su tvornice, strojevi, građev. objekti, vozila i sl.), ili neizravno, pribavljanjem nekoga pravnoga naslova koji daje pravo na udio u dohotku (dionice, obveznice, hipoteke, davanje kredita i sl.). Oblik investiranja može tako biti realan ili financijski, a ostvareni dohodak može biti u obliku izravne koristi od uporabe dobara ili pak u novčanom obliku, kao što je profit, kamata ili renta. Investicije mogu biti privatne ili javne, ovisno o tome investiraju li privatne fizičke ili pravne osobe, ili pak javna tijela kao što su država, javni fondovi, lokalna vlast ili samoupravna tijela. Kod privatnih investicija motiv ulaganja je privatni financijski dobitak, a kod javnih investicija motiv je pretežito stvaranje javnih dobara za zadovoljavanje zajedničkih ili općih potreba (škole, bolnice, prometna infrastruktura i sl.). Prema načinu utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava razlikuju se bruto-investicije, koje izražavaju ukupnu vrijednost uloženih sredstava, a sadrže sredstva za održavanje postojećih kapitalnih dobara kao i za proširenje i stvaranje novih kapitalnih dobara, i neto-investicije, koje izražavaju samo sredstva uložena u povećanje vrijednosti kapitalnih dobara (odbijaju se troškovi obnove). Nove investicije ulaganja su u stvaranje potpuno novih kapitalnih objekata. Prema namjeni investicije mogu biti gospodarske, kada im je cilj financijski dobitak, te infrastrukturne, kada im je cilj zadovoljavanje općih pretpostavki funkcioniranja gospodarskog i javnoga života kao i održavanja i rasta društvenog standarda. Poseban su oblik investicija investicija u ljudski kapital, tj. u stjecanje znanja i sposobnosti za bolju zaradu i višu kvalitetu života.
Investicije se financiraju iz tekućega dohotka i zaduživanja, pa njihov opseg ovisi o veličini bruto domaćega proizvoda, njegovoj raspodjeli, socijalnim odnosima te razvojnoj politici zemlje. Intenzitet investicijske aktivnosti obično se mjeri udjelom neto-investicija u bruto domaćem proizvodu, onome dijelu godišnjega proizvoda zemlje koji se može zaštedjeti i usmjeriti u proširenje proizvodnoga potencijala. Dio neto-investicija nuždan da bi se zadovoljile potrebe porasta stanovništva naziva se demografskim investicijama, i one su to veće što je i porast stanovništva brži. Potrebama porasta prosječnoga standarda stanovništva može se namijeniti samo preostali dio neto-investicija, koji se naziva ekonomskim investicijama, jer pridonosi ekon. napretku zemlje. Investicijska politika zemlje usmjerena je na održavanje visoke stope investicija, a pritom nastoji aktivirati što veća sredstva za i. iz domaćih izvora, ali istodobno pokušava privući sredstva i iz inozemstva, zadužujući se ili potičući strane investitore da izravno ulažu u razvoj gospodarske aktivnosti zemlje. Ako razina investicija u zemlji padne ispod razine amortizacije postojećega kapitala, onda se takvo stanje naziva dezinvesticijama.
