epigram (grč. ἐπίγραμμα), kraći stihovni sastavak razvijen iz anonimnih epigrafa. Književnu vrijednost počeo je stjecati od helenističkoga razdoblja nadalje (Kalimah, Leonida, Katul, Marcijal) i s promjenljivim se uspjehom zadržao sve do kraja XVIII. st. (G. E. Lessing, F. Schiller, J. W. Goethe). Pisan je pretežno elegijskim distihom, ali se susreću i drukčije metričke forme (npr. jambi). Premda je tematski repertoar epigrama iznimno raznolik, težište mu je na iskazivanju duhovitih, satiričkih pa i zajedljivih zapažanja izrečenih u sažetu obliku. Takvi su skoptički epigrami bili poznati još u Grčkoj, ali je za njihovu afirmaciju presudan bio rimski pjesnik Marcijal, koji je sastavio više od 1500 epigrama.
