dinamit (prema grč. δύναμıς: sila, snaga), vrlo snažan eksploziv, koji se već u XIX. st. proizvodio na bazi glicerol-trinitrata, poznatijega pod starijim nazivom nitroglicerin. Sam glicerol-trinitrat ne može se izravno upotrijebiti kao eksploziv jer je preosjetljiv i eksplodira već na manji udar ili potresanjem. Alfred Nobel utvrdio je 1867. da infuzorijska zemlja adsorbira glicerol-trinitrat i tvori s njim plastičan i manje osjetljiv eksploziv, koji je nazvao dinamit. Prve vrste dinamita sadržavale su 75% glicerol-trinitrata, 24,5% infuzorijske zemlje i 0,5% sode. Bio je to tzv. gurdinamit, u kojem je infuzorijska zemlja bila neaktivna baza. Poslije se proizvodio pretežito dinamit s aktivnom bazom, miješanjem glicerol-trinitrata sa salitrom (kalijevim nitratom), drvenom pilovinom, prašinom kamenog ugljena i dr. To su bile masne, vrlo higroskopne tvari, koje su se priređivale u obliku patrona i izolirale slojem voska ili plastike kako bi se spriječilo prodiranje vlage. Nobel je također otkrio da kolodijski pamuk (nitrirana celuloza s 11 do 12% dušika) daje s glicerol-trinitratom želatinsku smjesu, tzv. praskavu želatinu, odn. želatinski dinamit. Na temperaturi nižoj od ledišta glicerol-trinitrata dinamitske patrone lako zataje, a katkad razvijaju i otrovne plinove. Kako glicerol-trinitrat ima visoko ledište (13 °C), dodaju mu se glikol-dinitrat i druga sredstva za sniženje ledišta.
Danas se mjesto glicerol-trinitrata za pripravu dinamita uzima amonijev nitrat uklopljen u želatinsku masu od celuloznog nitrata i glikol-dinitrata. Takav je eksploziv, nazvan amonijski dinamit, otporan prema vlagi, pouzdaniji, sigurniji za rukovanje i jeftiniji od dinamita s glicerol-trinitratom.
