dekubitus (kasnolat. decubitus, od lat. decumbere: leći), rana koja nastaje zbog propadanja tkiva (nekroze) na određenim mjestima kože ili sluznice, zbog loše hranidbe tkiva, kao posljedice trajnoga lokalnog pritiska. Najčešće nastaje u nepokretnih bolesnika koji dugo leže u istom položaju, pa se javlja u području križa, leđa, peta (gdje ima malo potkožnoga masnog tkiva). Dekubitus može nastati i na sluznicama – u usnoj šupljini zbog pritiska krnjim zubom ili nepodesnom zubnom protezom i u mokraćnom sustavu pri nošenju trajnoga katetera. Liječi se sredstvima koja potiču stvaranje epitela i antisepticima, a u slučaju infekcije antibioticima. U nepokretnih bolesnika važne su mjere zaštite od dekubitusa: higijena kože (pranje, trljanje alkoholom), mijenjanje položaja (svaka 2 sata), podlaganje izloženih mjesta kružnim jastucima; postoje i tzv. antidekubitalni ležaji.
