struka(e):

autor (lat. auctor).

1. U širem smislu, začetnik ideje ili djelatnosti koja ga izvlači iz anonimnosti i pretvara u prepoznatljiva pojedinca.

2. U užem smislu, začetnik umjetničkog, znanstvenog ili publicističkog djela koje dokazuje njegovu samostalnost, inventivnost, kreativnost ili originalnost. Potonji se smisao razvio u rastućem otklonu od srednjovjekovnog pojma auctor koji je svoj autoritet gradio na podčinjavanju božanskomu otkrivenju. Iako se o autorstvu djelâ vodi računa već od kraja srednjeg vijeka, a posebno od renesanse, smisao autora utvrđen je u XVIII. st., koje osamostaljuje sadašnjost spram prošlosti i otkriva samostvaralačku čovjekovu sposobnost. U to se doba ustaljuju zakoni književnog tržišta koji vezuju autora za duhovni oblik cjeline djela sprečavajući njegovo samovoljno preinačivanje. Tako autorska individualnost postaje jamcem književne autonomije i umjetničke vrijednosti djela, a sve to do naših dana usmjerava refleksiju o književnosti i njezino proučavanje. Djelo se izvodi bilo iz autorove okoline, biografije, psihičkog ustrojstva, mašte, namjere bilo iz stila. Početkom XX. st. empirijski autor već se osporava u korist autora kao implicitnog odredbenog načela djela koje mu osigurava estetičku vrsnoću. No francuski kritičar R. Barthes objavio je 1968. »smrt« i tako shvaćena autora kako bi književni tekst oslobodio stege jedinstvenog značenja. Ali se novim nadomjestkom za autora u njega očituje transgresivni pojam pisanja (écriture), to pak pokazuje da je autor neiskorjenjiv kao regulativ recepcije djela.

Citiranje:

autor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/autor>.