apeiron (grčki ἄπεıρον: bezgranično, neograničeno, beskonačno), prema grčkom filozofu Anaksimandru (VI. st. pr. Kr.), prapočelo (ἀρχή) prirode, neoblikovana prvotna materija, neiscrpna i neuništiva, iz koje je sve nastalo i u koju se sve konačno vraća. Za razliku od drugih predstavnika miletske škole koji su konkretno odredili prapočelo (Tales – voda, Anaksimen – zrak), Anaksimandar je apstraktno i neizdiferencirano odredio apeiron kao jedini, vječni i beskonačni prauzrok. Kod pitagorejaca, Platona i Aristotela, apeiron je loša neodređenost više nego granica koja je nešto dobro. Kasnije će se neograničenost i beskonačnost određivati atributima savršenog bitka (Filon Aleksandrijski, Plotin), osobito poosobljenjem bitka u tradiciji kršćanske metafizike kada Boga, uz ostale atribute, određuju upravo neograničenost i beskonačnost.
