akrostih (grč. ἀϰρόστıχον: početak stiha), pjesma u kojoj početna slova, slogovi ili riječi stihova ili strofa, čitana odozgo nadolje, tvore kakvu riječ ili rečenicu. U akrostihu se najčešće krije ime izabrana adresata ili autora pjesme. Javlja se u babilonskim molitvama, u Jeremijinim tužaljkama i Salamunovim izrekame u Starome zavjetu, u grčkom pjesništvu aleksandrijskoga razdoblja, u rimskoj književnosti od Enija naovamo, u srednjovjekovnoj i kasnijoj književnosti. Izdašno su ga rabili hrvatski renesansni pjesnici (Š. Menčetić, Dž. Držić). Danas se rabi u zagonetarstvu, reklamnim porukama kao mnemotehničko sredstvo u imenima ustanova i sl.
