Teba

Teba (Tiva, novogrčki Θήβα, Thḗva [ϑi'va], starogrčki Θῆβαι, Thbai), grad u Beociji, podignut na ruševinama istoimenoga antičkog polisa, Grčka; 22 833 st. (2011). Trgovačko je središte poljoprivredne okolice (maslina, pamuk, duhan), željezničkom prugom povezan s Atenom. Arheološki muzej. Turizam. – Prema grčkome mitu, osnovao ju je Kadmo. Rodno mjesto Herakla i Dioniza, legendarni grad kralja Edipa i Antigone, Teba je bila naseljena već u mikensko doba (ostatci vladarske palače). U antičko doba bila je središte beocijskoga saveza, Atenin suparnik u borbi za prevlast nad Grčkom tijekom cijeloga V. st. pr. Kr. Nadmoć Sparte nakon Peloponeskoga rata izazvala je reakciju Tebe, koja je s Argosom, Atenom i Korintom protiv Sparte vodila Korintski rat od 395. do 387. pr. Kr. Kada su Spartanci zauzeli tebansku tvrđavu Kadmeju, počeo je novi rat protiv Sparte; Pelopida je oslobodio Tebu 379. pr. Kr., a Epaminonda je nanio Sparti poraz kod Leuktre 371. pr. Kr. Od tada pa do Epaminondine pogibije 362. pr. Kr. trajala je tebanska prevlast u Grčkoj. Polovicom IV. st. pr. Kr. Teba je ratovala s Fokidom; u taj se rat umiješao Filip II. Makedonski, koji je u bitki kod Heroneje 338. pr. Kr. pobijedio Tebu i dokrajčio njezinu samostalnost. Nakon što ga je razorio Aleksandar Veliki, grad je ponovno bio izgrađen potkraj IV. st. pr. Kr. Pod rimsku vlast došao je 146. pr. Kr. U rimsko carsko doba izgubio je dotadašnje značenje. Za bizantske vladavine Teba je bila značajno središte proizvodnje tekstila i glavni grad teme Helade. Od nekada glasovitoga grada sačuvani su samo neznatni ostatci, utvrda Kadmeja, gradski bedemi, Apolonovo svetište (od VIII. do IV. st. pr. Kr.), svetište kabira.