sigma (grčki σίγμα, sígma; Σ, σ, ς).
1. Osamnaesto slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga sin kao znak za spirant s. Kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja dvjesto (σ´), odnosno dvjesto tisuća (ˏσ).
2. U matematici, znak (∑) za sumu; znak (σ) za standardnu devijaciju; znak (σ²) za varijancu.
3. U fizici, znak (σ) za površinsku napetost, naprezanje i udarni presjek.