redakcija (njem. Redaktion ili franc. rédaction, prema lat. redactus: vraćen natrag).
1. Osoblje koje priređuje pisani tekst za objavljivanje, koje priprema radijske i televizijske emisije, također i prostorije u kojima se taj posao obavlja; uredništvo.
2. Stručna obradba teksta prije njegova objavljivanja; uređivanje, redigiranje.
3. Jedna od više različitih varijanti nekoga teksta.
4. Termin koji u staroslavenskoj filologiji označuje prilagodbu staroslavenskog jezika govornim jezicima naroda u kojima se koristio kao književni jezik. Prilagođivanje se provodilo ponajviše na fonološkoj razini, ali se mogu prepoznati i posebnosti na morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj ravni. Iako se već u kanonskom korpusu staroslavenskog jezika (X., XI. st.) primjećuju mnoge dijalekatne posebnosti, u slavistici postoji suglasnost da se o posebnim redakcijama govori od početka XII. st. Njihova se podjela danas najčešće vezuje uz narodne kulture (bugarska, makedonska, srpska, hrvatska, bosanska, češko-moravska, panonsko-slovenska, ruska/istočnoslavenska, vlaška/rumunjska). Treba ih razlikovati od, usporedno korištenih, književnih narodnih jezika. Posebna ortografska i jezična pravila vezana za pojedine pisarske škole nazivaju se i recenzijama (npr. unutar srpske redakcije staroslavenskog jezika formirala se i resavska recenzija).