struka(e):

poslovica, sažeta poučna izrjeka prihvaćena u tradiciji; inventivno formuliran zaključak izveden na temelju životnog iskustva. Poznaju ih sve kulture. Jedan od najznačajnijih izvora im je Biblija, iz koje potječe i najveći broj hrvatskih poslovica. Potječu i iz antičke grčke i rimske tradicije. Zbog toga se kao nazivi za mudru izrjeku rabe i termini gnoma (grč. γνώμη), odn. sentencija (lat. sententia). Preuzeli su ih srednjovjekovni autori, a nešto poslije i latinisti. Smatraju se najstarijim poetskim formulacijama i u sanskrtskoj, hebrejskoj, staroj germanskoj i skandinavskoj književnosti. Pretpostavlja se da je hrvatska starija književnost obilovala zbirkama poslovica, u kojima su se za njih rabili različiti, najčešće opisni, nazivi. Tako se u izgubljenoj zbirci iz XV. st., u kojoj su J. Šižgorić i Jakov Naplavčić preveli hrvatske poslovice na latinski, rabio naziv dicteria. Š. Menčetić (XVI. st.) ih je opisao kao »rič odvijeka«, P. Vitezović Ritter (XVIII. st.) govorio je o priričjima, a T. Mikloušić (XIX. st.) o prirečjima. Poslovice ne proizlaze samo iz usmene tradicije, određeni dio njih potječe iz književnosti. U prvom je redu riječ o kraćim oblicima kao što su basne, anegdote i šaljive priče. André Jolles je u poznatoj studiji Jednostavni oblici (Einfache Formen, 1930), nastaloj u duhu morfologijske poetike, istaknuo razliku između izrjeke kao jednostavnog oblika i poslovice kao njezina konkretnog ostvarenja. Budući da nastaje iz duhovne zaokupljenosti empirijom, tj. iskustvom, svojstvena joj je retrospektivnost, odn. osvrtanje, što znači da je ona »kraj, supotpis, vidljivi žig koji se utiskuje na nešto što onda sadrži njegov otisak kao iskustvo«. Ako je usmjerena budućnosti, poslovica najčešće upućuje na neku zakonitost koja se ne može mijenjati i u tom se smislu može razumjeti kao preporuka, npr. »Sačuvaj me, Bože, prijatelja, a od neprijatelja ću se i sam čuvati«. Neki su autori upozorili da poslovica, pozivajući se na mudrost prethodnih naraštaja, može djelovati obvezujuće. Obično je oblikovana u stihu ili kao ritmička proza, na temelju već postojećih obrazaca. Obilježava ju osebujan sintaktički ustroj. Gotovo sve su poslovice asindeti.

Citiranje:

poslovica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/poslovica>.