struka(e): |

Macao [maka'o] (portugalski Macau [mɐka'u], kineski Aomen [aumən]), posebna administrativna regija u jugoistočnoj Kini, na obali Južnokineskoga mora; 33 km² (2021; 29,9 km², 2011).

Leži u delti rijeke Zhu Jiang (Biserna rijeka), južno od grada Zhuhaija i oko 60 km jugozapadno od Hong Konga. Sastoji se od istoimenoga poluotoka (9,3 km²; do XVII. st. otok koji je taloženjem nanosa u sjevernome dijelu spojen s kopnom), na kojem se nalazi glavni grad Macao, i od otočića Taipa i Coloane koji su do 2004. bili povezani umjetnim nasipom, a zatim su nasipavanjem plitkoga morskog područja između njih (Cotai; površina 6,1 km²) spojeni. Pretežno nizinsko-brežuljkasto područje do 170,6 m visine (Alto do Coloane), bez stalnih vodotoka. Klima je suptropska, pod utjecajem monsuna; srednja je godišnja temperatura 23,5 °C. Ljeta su vruća i vlažna, zime su blage i suhe. Godišnje padne oko 2000 mm oborina. Tajfuni se javljaju od svibnja do listopada.

U Macau živi 682 070 st. (2021), odnosno 20 669 st./km² pa se ubraja u najgušće naseljene regije svijeta. Kinezi čine 89,2%, Filipinci 5,0%, Portugalci 1,3%, a ostali 4,5% stanovništva (2021). Službeni su jezici kineski i portugalski, a raširen je i engleski. Macao se ubraja u gospodarski vrlo razvijene regije, zbog čega je jako useljavanje; od ukupnoga stanovništva čak 58,7% rođeno je izvan Macaa (2021), uglavnom u kopnenoj Kini (43,8%), Filipinima (4,8%), Hong Kongu (3,3%) i Vijetnamu (1,8%). Glavne su gospodarske grane igre na sreću (kockarnice ostvaruju oko polovice BDP-a) i turizam (hoteli, barovi) te trgovina. Od 39,4 milijuna turista 2019. najviše ih je bilo iz kopnene Kine (70,9%) te iz Hong Konga (18,7%). Razvijene su i tekstilna, elektronička i farmaceutska industrija, proizvodnja igračaka, proizvoda od plastike, pirotehničkoga materijala, prehrambenih proizvoda. Nekoć važno ribarstvo izgubilo je značaj razvojem industrije i otvaranjem kockarnica u XX. st. Strana radna snaga (171 098 st., 2021; uglavnom Kinezi iz kopnene Kine te Filipinci) čini čak 43,9% ukupne radne snage; mnogi zbog skupoće života u Macau dolaze kao dnevni migranti s područja kineske pokrajine Guangdong. Glavno sveučilište, osnovano 1981. na Taipi, preseljeno je 2013–14. na istočnu obalu kineskog otoka Hengqina.

Poluotok Macao povezan je s otočićem Taipom trima mostovima, a novoizgrađeno turističko područje Cotai (Taipa-Coloane) mostom je povezano s otokom Hengqinom (grad Zhuhai / pokrajina Guangdong). Macao je od 2018. povezan s Hong Kongom (otok Lantau) na istočnoj obali delte rijeke Zhu Jiang 55 km dugim sustavom cestovnih mostova, vijadukata, tunela i pristupnih cesta. Na istočnoj obali nekadašnjeg otočića Coloane (luka Ká-Hó) nalazi se kontejnerski i naftni terminal, a na Taipi trajektni terminal i međunarodna zračna luka. Novčana je jedinica pataca (MOP$, MOP; 1 pataca = 100 avosa).

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnjega Macaa mogu se pratiti od V. tisućljeća pr. Kr. Naselje se prvi put spominje 1152. Kinesko ime A-Ma dobio je prema istoimenome hramu, iz kojega su Portugalci izveli današnje ime. Oni su stigli u to područje 1513. i zakupili ga od Kine. Iako su 1553. podigli prvu trgovačku postaju na mjestu današnjega grada, Portugalci su tek 1557. počeli graditi grad i luku Macao kao prvu europsku koloniju u Kini, u koju su već 1581. došli prvi isusovci kao misionari. Macao je dobio portugalskoga namjesnika 1680. Do 1695. bio je jedina luka s kojom je Kina imala vanjskopolitičke odnose. God. 1849. Portugal je proglasio odvajanje Macaa od Kine, što je potvrđeno i ugovorom s Kinom 1. XII. 1887. Macao je u XVIII. st. bio jedna od najvažnijih luka u trgovini između Europe i Kine. Za II. svjetskog rata bio je pod japanskom okupacijom (1940–45). Nakon II. svjetskog rata Macao je ostao portugalski posjed; autonomiju je dobio 17. II. 1976. Nakon što su uspostavljeni diplomatski odnosi s Kinom 1979., Portugal je priznao Macao kao kineski teritorij pod privremenom portugalskom upravom. U kolovozu 1984. većinsko je kinesko stanovništvo prvi put sudjelovalo na izborima za Zakonodavnu skupštinu. Nakon portugalsko-kineskih pregovora, 13. IV. 1987. postignut je sporazum po kojem se Macao vraća pod kineski suverenitet 20. XII. 1999., kao posebno upravno područje (s kapitalističkim ekonomskim sustavom tijekom idućih 50 godina).

Citiranje:

Macao. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/37808>.