struka(e): |

kod (franc. code < engl. code < lat. codex: povoštene pločice za pisanje, knjiga).

1. U semantici, informatici i teoriji komunikacije, sustav dogovorenih signala (znakova, simbola) koji tvori ili koji prenosi obavijest (informaciju) između izvora signala i odredišta (odn. između pošiljatelja i primatelja). Signali mogu biti različite naravi: glasovi u jezičnome kodu, slova u grafijskom ili digitalnome kodu (npr. → ASCII), gestovni signali, grafički simboli (npr. prometni znakovi), mehanički i električni signali kakvima se šalju poruke Morseovom abecedom itd. Broj signala koji tvore kod ograničen je, najčešće je konvencionalan i može se mijenjati samo uz pristanak korisnika. Binarni kod sastoji se od samo dvaju različitih signala (0 i 1, točno i netočno, otvoreno i zatvoreno), pa se osobito primjenjuje u informacijskoj tehnologiji. U komunikacijskome procesu, kod je sustav za preobrazbu jednoga oblika poruke u drugi, kako bi se omogućio njezin prijenos (pismo je kod u koji se preobražava zvučna poruka, grafička poruka može se pretvoriti u digitalni oblik, tipkati znakovima Morseove abecede itd.). Postupak preoblikovanja poruke u novi kod naziva se kodiranje (enkodiranje), a tumačenje poruke prema određenomu kodu je dekodiranje.

2. U fonetici i lingvistici, nazivom kod kadšto se označuje jezik kao sustav (franc. langue) jer su prirodni jezici sustavi glasovnih znakova, s njihovim ograničenim brojem, koji se među sobom mogu kombinirati prema određenim pravilima. Naziv kod osobito se rabi u sociolingvistici kao neutralan način izražavanja za bilo koji sustav komunikacije, uključivo i jezik, kako bi se izbjegla uporaba naziva dijalekt, jezični varijetet i sl., koji u sociolingvističkim teorijama imaju poseban status.

3. U biologiji → genski kôd

Citiranje:

kod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kod>.