Drežnik Grad (prije Drežnik), selo 24 km jugoistočno od Slunja, u blizini Plitvičkih jezera; 313 st. (2021). Leži na lijevoj obali rijeke Korane, na 423 m apsolutne visine, uz cestu Slunj – Petrovo Selo –Bihać (BiH). Župna crkva sv. Antuna Padovanskoga. Srednjovjekovni grad (XIII. st.); u obližnjoj Gajinoj pećini nalazi nakita i oruđa iz brončanoga doba (VIII. st. pr. Kr.). Poljodjelstvo; stočarstvo (ovca, govedo, svinja). – Bio je središte istoimene hrvatske srednjovj. županije, koja se prostirala oko Plitvičkih jezera i gornje Korane. Kraj je do XII. st. bio u rukama bana, a otada hrvatsko-ugarskoga kralja. God. 1253. županija Drežnik došla je u posjed Nelipčića, a grad je bio u vlasti Güssingovaca do 1278., kada su ga predali Babonićima. Karlo I. Robert dao je grad ponovno Nelipčićima, a 1323. Dujmu Frankapanu i njegovi su ga potomci držali do 1578., kada su ga privremeno zaposjeli Osmanlije. Pod osmansku su vlast grad Drežnik i cijelo područje istoimene županije konačno došli 1592. i ostali, uz kratak prekid 1683. i 1697–99., do 1788. Drežnik je u XVIII. st. bio u sastavu Ostrožačke kapetanije. Nakon osmanske vlasti šire područje bilo je naseljeno ponajviše stanovništvom iz otočke i ogulinske pukovnije, a grad je obnovljen i do 1869. bio je krajiško uporište. Naselje je razoreno, a stanovništvo prognano u srpskoj agresiji 1991.
