Budimpešta

ilustracija
BUDIMPEŠTA, plan grada
ilustracija1ilustracija2

Budimpešta (madžarski Budapest [bu'dαpεšt]), glavni grad Madžarske, na srednjem toku Dunava; 1 759 407 st. (2016). Nastao je na dobru prometnom i strateškom položaju povezivanjem (1872) Budima (madžarski Buda) i Óbuda na desnoj, brežuljkastoj, i Pešte (Pest) na lijevoj, nižoj obali Dunava, i do 1918. razvio se u milijunsku metropolu. Kulturno je središte sa sveučilištima (najstarije je Eötvös Loránd, osnovano 1635. u Trnavi, preseljeno u Budim 1777), akademijom znanosti (osnovana 1825), glazbenom akademijom i visokim školama, muzejima, kazalištima. Nacionalna knjižnica Széchény (osnovana 1802); Sveučilišna knjižnica »Eötvös Loránd«, u kojoj se čuvaju knjige iz bivšega pavlinskog samostana u Lepoglavi. Zbog velikoga broja monumentalnih i reprezentativnih zgrada, četvrt Budim i obala Pešte uvršteni su 1987. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. U Budimu se ističu barokna kraljevska palača (XVIII. st.; pregrađena potkraj XIX. st.), crkva sv. Ane (XVIII. st.) i sv. Matije (XIII. st., pregrađivana), Ribarska utvrda (Halászbástya), a u Pešti župna crkva (izvorno romanička; pregrađena u XV. i XVIII. st.), Nacionalni muzej (1837–47), opera, palača pravde, neogotički Parlament (1884–1904), gradska vijećnica (XVIII. st.), bulevari; ostatci rimskih građevina (amfiteatri, terme). Na Dunavu je otok Margareta (središte odmora i zabave). Grad je poznat po termalnim kupalištima svjetskoga glasa (stotinjak vrela). Budimpešta je i glavno privredno (oko 40% nacionalnog dohotka) središte Madžarske s bankama, burzom, osiguravajućim i financijskim ustanovama te jakom industrijom (proizvodnja strojeva, motornih vozila, vagona, električnih i dizelskih lokomotiva; kemijska, farmaceutska, elektronička, elektrotehnička, tekstilna, prehrambena industrija, biotehnologija; konfekcija – modno središte). Jako je i europsko turističko središte s oko 4,3 milijuna posjetitelja godišnje. Od 8 mostova preko Dunava najpoznatiji je lančani most Széchényi; podzemna željeznica, među najstarijima je na svijetu (1896), od 2002. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Budimpešta je središte madžarske cestovne i željezničke mreže i jedno od najvećih riječnih pristaništa na Dunavu (međunarodna slobodna luka Csepel); međunarodna zračna luka (Budapest Liszt Ferenc).

Na mjestu Starog Budima (danas Óbuda) u antičko se doba nalazilo keltsko naselje Ak Ink, a u II. i III. st. rimsko naselje Aquincum. Na lijevoj strani Dunava bilo je trgovačko naselje Contraaquincum. Nakon propasti rimske vlasti gospodari su mu Huni, Ostrogoti, Langobardi, Avari i Slaveni, koji ga drže od VI. do IX. st. Na desnoj strani Dunava nastaje naselje koje Slaveni nazivaju Budim, a na lijevoj Pešta (Pest, vjerojatno slavenskog podrijetla; staroslavenski peštъ: peć; pećina). Nakon dolaska Madžara (potkraj IX. st.) Budim postaje sjedištem njihovih vladara (od 1156), a Pešta se razvija kao trgovačko naselje. Oba grada opustošili su Tatari 1241. Novo naselje Budim (Buda), koje je dao podići Bela IV., utvrđuje se, a od XIV. st. postupno preuzima ulogu glavnoga grada države. Za Matije Korvina Budim se pomalo proširuje; u njemu se podiže sjajna kraljevska palača, osniva sveučilište i knjižnica (čuvena Bibliotheca Corviniana). Usporedno s izgradnjom Budima ponovno oživljuje i Pešta; u XV. st. utvrđuje se bedemima. Nakon bitke kraj Mohača 1526. u opustošeni Budim ušao je sultan Sulejman II. Kanuni, 1527. zauzele su ga brandenburške snage, a janjičari su 1529. grad predali sultanovu vazalu Ivanu Zapolji. Od 1541. do 1686. Stari Budim (Óbuda), Budim i Pešta u osmanskoj su vlasti. U tom razdoblju zaustavljen je razvoj grada, koji postupno dobiva orijentalni izgled (džamije, hamami). Nakon oslobođenja od osmanske vlasti, Pešta za Leopolda I. dobiva privilegij slobodnoga kraljevskoga grada (1703), a Budim se za Karla III. počinje intenzivnije razvijati. Pešta postaje sjedište županije i različitih državnih ustanova, a Josip II. sveučilište iz Trnave prenosi u Budim (1777) pa u Peštu (1784). U prvoj polovici XIX. st. i, osobito, 1848–49. Budimpešta je središte nacionalnog revolucionarnog pokreta. Od 1848. Budim i Pešta smatrani su jednim gradom, ali su službeno spojeni tek 1872. u jedan grad – Budimpeštu. Nakon I. svjetskog rata glavni grad Madžarske Narodne Republike (16. XI. 1918 – 20. III. 1919) i Madžarske Sovjetske Republike (21. III. 1919 – 31. VII. 1919). Grad od 4. VIII. 1919. drže rumunjske intervencionističke trupe, a do 14. IX. 1919. Horthyjeve snage. U II. svjetskom ratu grad je bio jako razoren; nakon teških bombardiranja i borba, Budimpeštu su zauzele njemačke snage 19. III. 1944; postrojbe Crvene armije ušle su u grad 13. II. 1945. Potkraj 1956. u Budimpešti izbija antikomunistički ustanak, koji je ugušila sovjetska vojska. U političko-ekonomskoj tranziciji nekadašnjeg europskog Istoka, od kraja 1989., Budimpešta postaje važno regionalno središte.

Budimpešta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9975>.