brod

ilustracija
BROD, Austrougarski bojni brod Viribus unitis, 1912.
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14ilustracija15ilustracija16ilustracija17ilustracija18ilustracija19ilustracija20ilustracija21

brod, veće plovilo namijenjeno obavljanju djelatnosti na moru, rijeci, jezeru ili kanalu, a to mogu biti: prijevoz robe i putnika, iskorištavanje morskih izvora i zaliha, različiti radovi i poslovi te ratne operacije. Za razliku od splavi, osnovna je značajka broda koritast oblik, koji mu daje uzgon potreban za plovidbu površinom vode. U smislu hrvatskih zakonskih propisa, pomor. brod trg. mornarice definira se kao plovni objekt kojemu je duljina 12 m ili veća i bruto tonaža 15 ili veća, ili je ovlašteno prevoziti više od 12 putnika, a brod u unutarnjoj plovidbi, osim ratnog broda, kao plovilo duljine 15 m ili više, širine 3 m ili više, istisnine 15 t ili više, ili osposobljeno za prijevoz više od 12 putnika, kao i tegljač i potiskivač, bez obzira na duljinu, širinu i istisninu.

Povijesni razvoj broda

Najraniji podatci o brodovima, nađeni u arheol. iskopinama u Egiptu, pokazuju da su već prije 6000 god. Nilom plovili brodovi od trske pogonjeni veslima i jedrom. Umijeće gradnje brodova u ant. doba razvijali su redom Feničani, Grci i Rimljani, a također i Kinezi te stanovnici današnje Indonezije. U starom vijeku središte zap. svijeta bilo je na Sredozemlju, gdje je bilo i središte razvoja brodogradnje. Klima na Sredozemlju kao i dosegnuti stupanj razvoja tehnike omogućili su gradnju brodova pogonjenih u prvome redu ljudskom snagom, veslima, a jednostavna križna jedra rabila su se samo pri povoljnu vjetru (→ galija). Vikinzi su poč. sr. vijeka gradili vitke i čvrste brodove pogodne za plovidbu Atlantikom, pretežito s jedrima, premda su bili opremljeni i veslima. U vrijeme križarskih ratova nastala je nava, veći čvrsti jedrenjak. Izumi kormila, kompasa i astrolaba te razvoj čvrstih brodova dobre pomorstvenosti (→ karaka; karavela) omogućili su daleku plovidbu i velika geogr. otkrića. Premještanjem polit. središta Europe na sjever, premjestila se onamo i glavnina gradnje brodova. U to se doba ratni i trg. brodovi malo međusobno razlikuju jer se i trg. brodovi moraju opremati topovima za obranu od vrlo raširena gusarstva. Razvoj jedrenjaka kulminirao je u XIX. st. gradnjom klipera, koji su veličinom i brzinom dosegnuli savršenstvo u granicama ondašnjeg razvoja tehnologije osnovane na drvenom ili kompozitnom trupu te na pogonu jedrima. God. 1807. Amerikanac R. Fulton sagradio je prvi upotrebljivi parobrod. Povećanje veličine brodova i njihove brzine omogućeno je tek gradnjom željeznih (poslije čeličnih) brodova te primjenom parnoga stroja za pogon broda. Brod Savannah preplovio je Atlantik 1817. pogonjen parnim strojem i jedrima, a 1838. i parobrod Great Western, pokretan samo parnim strojem. U kraćem razdoblju pogon je ostvarivan brodskim kotačem, ali je on napušten, os. na moru, izumom jednostavnijega, otpornijeg i iskoristivijega brodskog vijka. Osim ekon. razloga za trg. brodove, naročit je poticaj razvoju brodogradnje bila svojevrsna utrka u naoružanju poč. XX. st. Parna je turbina omogućila znatno povećanje brzine (Turbinia, 35 čv), najprije ratnih, a zatim postupno i trgovačkih, posebno putničkih brodova. Izum Dieselova motora povećao je ekonomičnost trg. brodova, bitno smanjio potreban broj članova posade i olakšao opskrbu gorivom, jer je ugljen zamijenjen naftom. Nakon II. svj. rata uvedena je i plinska turbina, koja se pokazala posebno prikladnom za ratne i najbrže putničke brodove. Poboljšanje tehnol. mogućnosti (zavarivanje umjesto zakivanja), kvalitetniji materijal te uvođenje znanstv. metoda u osnivanje brodova, omogućilo je postupno povećanje nosivosti najvećih brodova na više od 500 000 t. Premda je tehnički i tehnološki moguće izgraditi i veće brodove, time je dosegnuta veličina koja je ograničena dubinom prirodnih morskih prolaza, umjetnih kanala (Sueski, Panamski), a posebno povećanim rizikom od ekoloških katastrofa u slučaju havarije tako velikih brodova.

Podjela brodova

Prema području plovidbe razlikuju se morski brodovi i brodovi unutarnje plovidbe (riječni, kanalski i jezerski). U novije se doba grade i riječno-morski brodovi. Prema namjeni se razlikuju brodovi trgovačke (→ trgovački brod) i ratne mornarice (→ ratni brod). Brodovi trg. mornarice mogu služiti u gospodarske ili negosp. svrhe, a podliježu posebnim imovinsko-pravnim propisima. Na otvorenome moru podvrgnuti su prav. propisima države čiju zastavu viju. U stranom obalnom moru izuzeti su od primjene građansko-prav. odredaba obalnih država, a primjenjuje se pravo i vlast obalne države prema propisima međunar. prava i sklopljenim konvencijama između tih država. Kao i prav. osobe sa specifičnim građanskoprav. i međunarodnoprav. položajem, ti brodovi imaju svoju narodnost i luku pripadnosti, ime, baždarne podatke, klasu i međunar. znak raspoznavanja po signalnome kodeksu.

Trgovački brodovi mogu se podijeliti na teretne, putničke, ribarske, javne brodove, zatim na brodove za tehn. radove ili posebne zadatke te za šport i turizam. U brodove koji prevoze teret ubrajaju se brod za rasuti teret (engl. bulk carrier), tj. za prijevoz ruda, ugljena, žita, soje, zatim brod za opći teret, za tekući teret (tanker za sirovu naftu, naftne prerađevine, ukapljeni plin, melasu, vino, jestivo ulje, pitku vodu), za prijevoz tereta na kotačima (nazvan ro-ro brod), brod za prijevoz hlađenoga tereta (voća, banana, mesa, ribe i dr.), kontejnerski brod i kombinirani brod, npr. za prijevoz rude i nafte. Putnički brodovi predviđeni su za prijevoz putnika, za prijevoz putnika i automobila (trajekti) te za turistička kružna putovanja. Ribarski brodovi mogu prema načinu lova biti kočari, plivaričari, udičari (lov parangalom), za ulov i preradbu ribe, a prema području lova obalni, sredozemni i oceanski. Tehn. radove ili posebne zadatke obavlja npr. tegljač, peljar, ledolomac, bager, brod dizalica, kabelopolagač, brod za održavanje pomor. signalizacije, meteorološki, znanstvenoistraživački, školski brod i dr. Javni brod je onaj kojemu je vlasnik odn. brodar država, a nije ratni i služi samo u negospodarske svrhe, kao što su policijski, carinski i lučki brod.

Većina je današnjih velikih brodova građena od čelika zbog znatnih prednosti u čvrstoći, cijeni i tehnologiji gradnje u usporedbi s drugim materijalima. Prema načinu pogona brodovi se dijele na jedrenjake (danas pretežno samo jahte, turistički, školski i šport. brodovi) i brodove s mehan. pogonom (motorni, turbinski, električni ili kombinirani). Nuklearni pogon brodova ubraja se u parnoturbinski pogon, jer toplina iz nuklearnog reaktora služi za generiranje pare kojom se pokreću parne turbine.

Glavne izmjere, istisnina i nosivost broda

Veličina broda može se iskazati kao dužinska (duljina, širina, visina, gaz), masena ili obujmena. O gl. izmjerama ovise bitne karakteristike broda: mogućnost prolaska ograničenom dubinom mora, morskim prolazima, kanalima, ustavama, mogućnost priveza uz operativnu obalu i uplovljivanja u luke. Gaz broda dubina je do koje je brod uronjen u vodu (→ gaz), a uvjetovan je postizanjem jednakosti mase istisnute vode (istisnina ili deplasman) i mase broda (uključujući sve što se na brodu nalazi). Razlika između bočne visine trupa i gaza je nadvođe, o kojem znatno ovisi sigurnost broda pa je zato međunar. propisima određena njegova minimalna veličina. Ukupna se masa broda sastoji od mase praznog opremljenog broda (brodskog trupa s pogonskim uređajem i svom opremom) i mase ukrcanog tereta, goriva, vode, hrane, posade i putnika. Ukupna ukrcana masa naziva se i ukupnom nosivošću broda (engl. deadmass ili češće deadweight), pri čemu se obično misli na tonu od 1000 kg (engl. metric ton), ali katkad i na tonu kao engl. naziv za 2240 funti (UK ton = US long ton = 1016,05 kg). Tonaža broda naziv je za obujam brodskog prostora, mjeren u kubnim metrima, ali korigiran faktorom 0,22 do 0,32 (koji je funkcija obujma brodskog prostora) i iskazan bez naznake mjerne jedinice. Razlikuju se obujam cijeloga zatvorenoga brodskog prostora, bruto tonaža (engl. Gross Tonnage, oznaka GT), te korisni obujam, u koji se mogu smjestiti roba i putnici, neto tonaža. Do 1982. tonaža broda izražavala se registarskom tonom.

Brodski trup, uređaji i oprema

Prednji dio brodskoga trupa naziva se pramac a stražnji krma. O obliku trupa ovise važne karakteristike broda: plovnost, stabilnost, otpor koji pruža pri plovidbi, gibanje na valovlju (pomorstvenost), upravljivost i dr. Prije gradnje, brod se mora osnovati, pri čemu se nizom inženjerskih proračuna unaprijed određuju svojstva broda, u skladu sa zahtjevima naručitelja te uz udovoljenje svim međunar. propisima koji se na brod odnose. Oblik trupa ispituje se na modelima u bazenu specijaliziranog instituta za brodsku hidrodinamiku. Brodski trup gradi se kao tankostjena konstrukcija koja se sastoji od nepropusne vanj. oplate ukrijepljene rebrima ili uzdužnjacima oslonjenima na jake nosače trupa. Oplata trupa čeličnih i aluminijskih brodova sastoji se od limova spojenih zavarivanjem (danas rijetko zakivanjem), oplata drvenih brodova od začavljenih drvenih platica ili lijepljenih slojeva drva, a oplata kompozitnih brodova od laminata izrađenih natapanjem vlakana umjetnom smolom (npr. staklenih vlakana poliesterskom smolom). S gornje je strane trup zatvoren palubom, a unutar trupa može postojati još nekoliko međupaluba. Glavni jaki nosač trupa, kobilica, prolazi dnom od krme do pramca; na pramcu prelazi u pramčanu statvu, a na krmi u krmenu statvu. Statve se uzdižu od kobilice do najviše palube. Brod je po duljini podijeljen poprečnim pregradama, koje zajedno s palubama omeđuju prostore za smještaj strojeva, tereta, goriva, vode i balasta te ograničavaju prodiranje vode u slučaju oštećenja vanj. oplate, a također daju oslonac jakim nosačima trupa. Radi veće sigurnosti, u dno broda redovito se ugrađuje još jedan sloj oplate unutar trupa, a time se dobije dvodno. Prostor dvodna služi za smještaj balasta i tankova za gorivo i vodu. Brodovi koji prevoze tekući teret redovito imaju i dvobok, tj. dvostruku oplatu boka. Na brodovima koji krcaju teret vertikalno, na najvišoj se palubi nalaze grotla, otvori za ukrcaj i iskrcaj tereta, zatvoreni poklopcem. Iznad gl. palube nalazi se i potreban broj paluba u nadgrađu i palubnim kućicama. U nadgrađu su redovito smješteni putnici i posada, a ondje su i kuhinja, blagovaonica i saloni. Na najvišem dijelu nadgrađa smješten je zapovjednički most s kormilarnicom, odakle se upravlja brodom. Uz nju su redovito navigacijska kabina i radiokabina, opremljene instrumentima za određivanje položaja broda, pomor. kartama i priručnicima te uređajima za komunikaciju sa svijetom.

Uređaji za pogon broda smješteni su u strojarnici unutar brodskoga trupa. Pogonski se uređaj sastoji od gl. pogonskog stroja i pomoćnih strojeva potrebnih za rad gl. stroja i proizvodnju el. energije. Većina današnjih brodova pogonjena je Dieselovim motorom. Brodovi vrlo velikih brzina, kao što su ratni i neki putnički, često su opremljeni plinskim turbinama. Parne turbine imaju danas brodovi koji paru, osim za pogon, troše i za zagrijavanje tereta (npr. tankeri za sirovu naftu) i brodovi u kojima nuklearno postrojenje proizvodi paru. Parni stapni stroj praktički je nestao iz uporabe. Dizelsko-električni ili turbo-električni pogon imaju brodovi koji mnogo manevriraju, npr. ledolomci, kabelopolagači, trajekti i brodovi s velikom potrošnjom el. energije za druge svrhe, npr. veliki putnički brodovi za kružna putovanja. Poriv broda ostvaruje se propulzorom što ga pogoni gl. pogonski stroj. Danas u većini brodova kao propulzor služi brodski vijak (propeler), smješten iza krme. Osim brodskog vijka, u uporabi su još i Voith-Schneiderov propeler s vertikalnim krilima, u prvome redu za pogon lučkih tegljača, te vodomlazni propulzor za pogon brodova vrlo velikih brzina. Većina teretnih brodova opremljena je jednim vijkom, a putnički i ratni brodovi imaju obično 2 do 4 vijka. (→ propulzija, brodska)

Brodom se najčešće upravlja s pomoću kormila, smještena na krmi iza brodskog vijka. Brodovi koji mnogo manevriraju imaju ponekad 2 ili više kormila. Kormilo se zakreće s pomoću kormilarskog stroja, kojim se upravlja iz kormilarnice. Danas većina brodova ima automatski uređaj za kormilarenje (→ autopilot), koji omogućuje točno držanje kursa. Za lakše upravljanje u skučenu prostoru u lukama, brodovi mogu biti opremljeni poprečno smještenim propulzorima na pramcu, a često i na krmi, s pomoću kojih se brod pri maloj brzini može okrenuti ili bočno pomicati. Moderni navigacijski uređaji omogućuju sigurno upravljanje brodom i u najtežim vremenskim prilikama. Danas postoje vrlo precizni i pouzdani tipovi brodskih kompasa; položaj broda na otvorenome moru može se točno odrediti radionavigacijskim uređajima, kao što su radiogoniometar, LORAN te najčešće uređaj GPS (→ globalni položajni sustav), koji se osniva na vrlo preciznu određivanju položaja broda s pomoću sustava satelita, dok je plovidba noću i kroz maglu znatno olakšana uporabom radara (→ navigacija, pomorska navigacija). Radi sigurnosti, brod treba biti podijeljen vodonepropusnim pregradama, a dno, te katkad i bokovi, moraju biti dvostruko opločeni, tako da pri mogućem brodolomu voda ne može naplaviti čitav brod, već samo dio brodskog prostora između dviju nepropusnih pregrada. Moderni brod ima automatske uređaje za otkrivanje i gašenje požara, a posebne protupožarne pregrade sprječavaju širenje požara. Osim toga, treba imati i sredstva za spašavanje, tj. brodice ili čamce i splavi za spašavanje, automatski radiopredajnik za slanje poziva za pomoć, signalne rakete.

Na palubi se nalazi oprema za privez i sidrenje i uređaji za krcanje tereta. Na pramcu su sidra, po jedno na svakom boku, a na krmi može postojati i treće, pomoćno (strujno sidro). Sidra se dižu i spuštaju sidrenim vitlom. Za pritezanje užadi kojom se brod veže uz obalu služe pritezna vitla. Teret se ukrcava i iskrcava najčešće s pomoću samarice, duge i vitke grede kojoj je jedan kraj zglobom pričvršćen o jarbol. Uz jarbol je teretno motovilo, kojim se samarica postavlja iznad obale ili iznad brodskog skladišta i istodobno podiže ili spušta teret. Ako je moguće, izbjegava se ugradnja vlastitih teretnih uređaja, a teret se krca mnogo većim i ekonomičnijim kopnenim uređajima. Teretni brod ima nekoliko skladišta, koja su međusobno odijeljena poprečnim pregradama. Roba koja se lako kvari (meso, riba, voće) prevozi se u hlađenim skladištima. Moderni putnički brod redovito ima uređaj za klimatiziranje u svim prostorijama namijenjenima putnicima. Kako bi boravak na brodu bio što udobniji, na putničke se brodove često ugrađuju stabilizatori za ublažavanje ljuljanja na uzburkanu moru.

brod. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9625>.