Brižinski spomenici (Freisinški spomenici), prvi zapis na slovenskom jeziku i među slavenskim jezicima prvi tekst pisan latinicom. Nastali su prije god. 1000. Zapis ima, uz liturgijsku, i veliku književnu vrijednost. Složen je od triju dijelova: prvi su i treći tekst opće ispovijesti, a drugi, najvažniji, propovijed je o grijehu i pokajanju. Kao liturgijski tekst Brižinski spomenici otkrivaju crkvenu praksu u ranome srednjem vijeku, dok njihov teološki sustav otkriva idejne slojeve u doba nakon pokrštavanja. U jezično-stilskom pogledu sva tri zapisa spajaju književne elemente antike, slavenske tradicije i ranoga srednjovjekovlja. Po tome su Brižinski spomenici književno uspio početak slovenske književnosti, koji dugo nije imao nastavka. Čuvaju se u knjižnici u Münchenu, kamo su preneseni iz samostana Freising (slov. Brižin).
