Božidarević, Nikola (Nikola Dubrovčanin), hrvatski slikar (vjerojatno Kotor, oko 1460 – Dubrovnik, 1518). Sin slikara Božidara Vlatkovića. God. 1476. spominje se kao učenik Petra Ognjanovića, iz čije radionice polazi 1477. na nauk u Veneciju. Nakon dužega boravka u Italiji ponovno se 1494. javlja u Dubrovniku. Prvi samostalni posao sklopio je 1497., izradio poliptih na oltaru obitelji Gradić u dubrovačkoj katedrali. Sačuvana su samo četiri Božidarevićeva djela i jedno djelo njegove radionice.
Najranije je njegovo djelo triptih u Bunićevoj kapeli u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku. U srednjem je dijelu Bl. Djevica Marija s Djetetom, a na bočnim su dijelovima sv. Vlaho i sv. Pavao, odnosno sv. Toma Akvinski i sv. Augustin. Na temelju stilske analize i proučavanja vjernog modela grada Dubrovnika u ruci sv. Vlaha, taj se poliptih datira u početak XVI. st. Zlatna pozadina i oblik poliptiha svjedoče o elementima lokalne tradicije, a u renesansnom shvaćanju prostornosti, plastičnosti likova i dosljedno provedenoj simetričnosti kompozicije opaža se prisutnost novoga renesansnoga htijenja, dok se u tipologiji likova i kolorističkoj gami javljaju znaci Božidarevićeva individualnoga slikarskoga rukopisa.
Iz 1513. potječe slika Navještenje, slikana po narudžbi Marka Kolendića za dominikansku crkvu u Lopudu. Na toj je slici prizor smjestio u krajolik, a to je za dubrovačku sredinu bio gotovo revolucionaran pothvat. Plastični likovi i širok krajolik u koji je utkao niz pojedinosti (drveće, vazu s cvijećem, renesansni trijem) svjedoče o njegovoj sposobnosti komponiranja. Iz iste je godine i oltarna slika Bl. Djevica Marija među svecima za oltar obitelji Đorđić. Na toj slici napušta staru shemu triptiha i ostvaruje prvu hrvatsku »sacra conversazione« s likovima Bl. Djevice Marije, sv. Julijanom i sv. Jakovom, pokleklim donatorom, te s prikazom Oplakivanja Kristova na zabatu iznad glavne kompozicije.
Posljednje je Božidarevićevo djelo poliptih u crkvi na Dančama sa središnjim likom Bl. Djevice Marije s Djetetom među anđelima i likovima sv. Grgura i sv. Martina na bočnim poljima. U donjem su dijelu prizori iz života tih svetaca, dok je u luneti prikazano Raspeće. Osobito je zanimljiv detalj na prizoru sv. Martina, koji nosi mač što odražava Kristovo lice. Triptih iz 1513. u franjevačkoj crkvi na Lopudu djelo je njegove radionice s oznakama njegova stila, ali ne i kakvoće obradbe.
Premda se u njegovu slikarstvu osjećaju utjecaji venecijanskih slikara, braće Crivelli i Vivarini, Quirizia da Murano i Carpaccia, ostvario je uspjelu sintezu domaće slikarske tradicije i novih kompozicijskih i kolorističkih kvaliteta. Prevladao je provincijalnost sredine i dosegnuo renesansnu slikarsku viziju. Njegovo je djelo jedno od najvrjednijih cjelina staroga hrvatskoga slikarstva.
