agroklimatologija (agro- + klimatologija), znanost koja se bavi proučavanjem utjecaja klime i pojedinih meteoroloških elemenata na poljoprivredu, odnosno na uzgoj bilja i stoke. Budući da su svjetlost, voda i ugljični dioksid čimbenici fotosinteze, ključnog procesa za uzgoj bilja, a ujedno i klimatski čimbenici i obnovljivi prirodni resursi, oni su temelj održivosti poljoprivrede kao gospodarske grane i razvitka koncipiranoga za iduće tisućljeće pod nazivom održivi razvitak (engl. sustainable development). Sudjelovanjem u kruženju ugljika, poljoprivreda ima velik utjecaj na globalnu klimu i njezine aktualne, odnosno predvidive promjene, a najviše na tzv. učinak staklenika. Naime, najveće rezerve ugljika nalaze se u organskim ostatcima usjeva i u humusu tla, pa se procjenjuje da se iz poljoprivrede emitira oko 25% ukupnih količina ugljičnog dioksida, koji je temeljni uzrok toj pojavi, a zahvati u uzgoju bilja i stoke mogu povećavati ili smanjivati tu emisiju. Primjerice, povećanjem broja zahvata obradbe povećava se mineralizacija organskih tvari i emisija ugljičnog dioksida u atmosferu, a reduciranjem broja zahvata, ili potpunim isključivanjem, kao što je to u tzv. konzervacijskoj obradbi tla, zadržavanjem biljnih ostataka na površini emisija se može znatno smanjiti. Zato je realno očekivati međunarodne konvencije kojima će se ograničiti emisija ugljika iz poljoprivrede.
