STRUKE:

Borgia, Cesare

ilustracija
BORGIA, Cesare
ilustracija1ilustracija2

Borgia [bɔ'r62721a], Cesare, knez Romagne i vojvoda od Valentinoisa (? Rim, oko 1475kraj Viane, Španjolska, 12. III. 1507). Kad mu je otac Rodrigo postao papa (1492), Cesare je imenovan nadbiskupom Valencije, a iduće godine proglašen je kardinalom. Godine 1497. bio je osumnjičen za ubojstvo starijega brata Giovannija. Kardinalske časti odrekao se 1498; od francuskoga kralja Luja XII. dobio u feud kneževinu Valentinois. Oženio se Charlotteom d’Albert, sestrom navarskoga kralja (1499). Premda je neuspješno ratovao u Romagni, papa ga je 1501. postavio za vojvodu te pokrajine. Tada se počeo približavati Španjolskoj, ali se ljeti 1503. razbolio; istodobno je umro njegov otac papa Aleksandar VI. Novi papa Julije II., stari protivnik obitelji Borgia, dao je zatvoriti Cesarea (studeni 1503 – travanj 1504) i primorao ga da mu izruči osvojene gradove. Cesare prelazi u Napulj, gdje ga također zatvaraju (1504) i šalju u Španjolsku. Odatle je 1506. pobjegao svojemu šurjaku u Navaru, gdje je poginuo u borbi. Machiavelli ga navodi kao primjer političkog cinizma, a pretpostavlja se da ga je Cesarevo djelovanje potaknulo da napiše Vladara (Il principe).

Borgia, Cesare. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8792>.