Boljun

Boljun (talijanski Bogliuno), selo 7 km južno od Lupoglava, Istra; 83 st. (2011). Leži na 110 m apsolutne visine u blizini ceste Pazin–Paz–Vranja–Rijeka. Romanička crkva sv. Kuzme i Damjana, sv. Petra (XIV. st.), župna crkva sv. Jurja mučenika (iz XVI. st.) s višekutnim kasnogotičkim prezbiterijem i zvonikom iz 1645. Od srednjovjekovnog feudalnog kaštela očuvani su bastioni i kružna kula. Najstariji srednjovjekovni spomenici ulomci su pletera iz IX–X. st. U okolici arheološki nalazi iz prapovijesnoga i rimskoga doba. Ratarstvo; stočarstvo (govedo, svinja). – Naseljen u prapovijesti te u ilirsko i rimsko doba. Potkraj VI. st. nastanjuju ga Slaveni (Hrvati). U srednjem vijeku razvio se u seosku komunu. Istarski markgrof Ulrik I. prepustio ga je 1102. akvilejskim patrijarsima i u njihovu je posjedu ostao do XIV. st., a u XV. st. postaje pazinski posjed. God. 1612. u Boljun je prodrla mletačka vojska te ga opljačkala i spalila. Poznat je po glagoljskoj tradiciji, a čuvena je i tzv. Boljunska kronika, u kojoj su zabilježeni računi crkvenih imanja od 1595. do 1660. sa zapisima o povijesnim zbivanjima u Istri i u svijetu.

Boljun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8587>.