struka(e): | |

Boljun (talijanski Bogliuno [boļu:'no]), selo u Istri, 8 km južno od Lupoglava i 22 km sjeveroistočno od Pazina; 64 st. (2021). Leži na 110 m visine, na brežuljku iznad Boljunskoga polja, u blizini ceste Vranja–Šušnjevica–Kršan. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljoprivredom, ponajviše ratarstvom i stočarstvom (uzgoj goveda i svinja). U naselju je romanička crkva sv. Kuzme i Damjana, sv. Petra (XIV. st.), župna crkva sv. Jurja Mučenika (iz XVI. st.) s višekutnim kasnogotičkim prezbiterijem i zvonikom iz 1645. Od srednjovjekovnoga feudalnoga kaštela očuvani su bastioni i kružna kula. Najstariji srednjovjekovni spomenici ulomci su pletera iz IX–X. st. U okolici arheološki nalazi iz prapovijesnoga i rimskoga doba. – Naseljen u prapovijesti te u ilirsko i rimsko doba. Potkraj VI. st. nastanjuju ga Slaveni (Hrvati). U srednjem vijeku razvio se u seosku komunu. Istarski markgrof Ulrik I. prepustio ga je 1102 (tada se spominje prvi put) akvilejskim patrijarsima i u njihovu je posjedu ostao do XIV. st., od kada je dio Pazinske knežije te se kao vlasnici izmjenjuju obitelji Turrini, Eberstein, Devinski, Wachsensteiner, Elacher. U XIV–XV. st. doseljavaju se izbjeglice pred Osmanlijama. Godine 1612. mletačka vojska opljačkala ga je i spalila. Poznat je po glagoljskoj tradiciji; sačuvani su mnogi kameni natpisi i rukopisi među kojima se ističe Boljunska kronika, u kojoj su zabilježeni računi crkvenih imanja od 1595. do 1660. sa zapisima o povijesnim zbivanjima u Istri i u svijetu.

Citiranje:

Boljun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/boljun>.