Bojić, Milutin

Bojić, Milutin, srpski književnik (Beograd, 7. V. 1892Solun, 8. XI. 1917). Apsolvirao 1914. na beogradskom Filozofskom fakultetu. Sudionik balkanskih ratova, podlegao tuberkulozi za Prvoga svjetskoga rata. Pisao članke, književne osvrte i kazališne kritike; afirmirao se kao pjesnik i dramatičar (povijesna drama Kraljeva jesen, 1912; prva zbirka Pesme, 1914). Za života objavio manji dio (ep Kain, 1915; Pesme bola i ponosa, 1917) razmjerno opsežnoga opusa (posmrtno Soneti, 1922; Pesme i drame, 1927; Sabrana dela, 1978). Nastavljač epske i dramske tradicije srpskoga romantizma, u novije doba cijenjen je i kao pjesnik istančane, modernističke liričnosti. Težio je izraziti ratnu traumu kojoj je svjedočio (poema Plava grobnica). U dramama (trilogija Despotova kruna, socijalne drame Lanci i Gospođa Olga), pristavši uza modernije dramske poetike, uporište nalazi u komičkim i ironijskim postupcima.

Bojić, Milutin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8465>.