Blažević, Jakov, hrvatski političar (Bužim kraj Gospića, 24. III. 1912 – Zagreb, 10. XII. 1996). Završio Pravni fakultet u Zagrebu (1936). Radio kao odvjetnik u Gospiću. Od 1928. bio član KPJ, sekretar Okružnog komiteta KPH za Liku i član CK KPJ (1940). Jedan od organizatora partizanskog pokreta u Hrvatskoj. Član Izvršnog odbora ZAVNOH-a (1943) te prvi predsjednik Vrhovnoga suda ZAVNOH-a (1944). Prvi javni tužilac Hrvatske (1945–48), zastupao optužnicu na montiranom procesu protiv nadbiskupa A. Stepinca (1946). Nakon rata obavljao visoke državne i partijske dužnosti: predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH (1953–62), predsjednik Sabora SRH (1967–74) i član Predsjedništva SKJ (1969–72). Tijekom hrvatskoga proljeća pripadao reformskoj struji u hrvatskom vodstvu, ali se nakon sjednice u Karađorđevu 1971. priključio partijskim konzervativcima i sudjelovao u slamanju nacionalno-demokratskog pokreta u Hrvatskoj. Od 1974. do 1982. bio predsjednik Predsjedništva SRH. Objavio memoare Tražio sam crvenu nit (1976).
