Bizar (Bisar, Bizarić, Bizarović, Bizzaro, de Bizzaro), hrvatska pomorska i brodovlasnička obitelj. U XVII. i XVIII. st. bila je nastanjena u Stankoviću kraj Orebića. Početkom XVIII. st. jedna grana obitelji preselila se u Bakar, a u XIX. i XX. st. neki njezini članovi živjeli su u Dubrovniku. Najstariji je poznati član obitelji Antun, koji se spominje 1630. Kao pomorci i trgovci istaknuli su se braća Ivan (1689–1761) i Matija (oko 1695–1757). Njima je car Karlo V. 1739. podijelio austrijsko nasljedno plemstvo. Ivanov sin Vicko (1721–93) bio je pomorac, brodovlasnik i uspješan trgovac, a njegov je sin pjesnik, kolekcionar i bibliofil Ivan. Njegovom ženidbom Bizari su postali nasljednici izumrlih Ohmućevića. Ivanov sin Baldovin bio je pisac i publicist, a Lujo (1825–1902) potpukovnik u austrijskoj vojsci. Car Franjo Josip I. odobrio mu je 1896. da svoj obiteljski grb spoji s grbom izumrlih Ohmućevića, pa se obitelj otada službeno naziva Ohmućević Bizzarro. Napisao je i tiskao djelo Crtice o životu feldmaršala kneza Radetzkog od Radetza (Cenni biografici alla vita del Feld Maresciallo Conte Radetzky di Radetz, 1858) te rukopis O životu Lukše Gučetića (Über das Leben Lukša Gozze). U kulturnom i društvenom životu Dubrovnika istaknuli su se pravnik Frane (1875–1937) i njegova sestra Jelena (1878–1927), promicateljica ženskog obrazovanja. Članovi obitelji u Dubrovniku i Orebiću izumrli su, a u Beču žive potomci Lujina sina Ivana.
