STRUKE:

Bioko

Bioko (španj. izgovor [bio'ko]) (1973–79. Macías Nguema Biyogo; prije Fernando Póo [fεrna'ndo po'o]), najveći otok u Gvinejskome zaljevu (zapadna Afrika); 2017 km², 334 463 st. (2015). Leži pred obalom Kameruna; s udaljenim otokom Pagaluom (Annobón) tvori otočni dio Ekvatorske Gvineje. Stanovnici su pretežno crnci; najbrojniji su domorodci Bubi (oko 58% stanovništva; pripadaju skupini Bantu), koji žive povučeno u unutrašnjosti, zatim tzv. Ferdinandosi (kreoli koji govore engleski) i skupina Fang (doseljenici s kopna). Otok je vulkanskoga postanka; u južnome dijelu ističu se dva kraterska jezera (Lago Loreto i Lago de Moka). Najviši je vrh Pico Basilé, 3011 m. Veći dio otoka pokriven je tropskom kišnom šumom (izvoz ebanovine i mahagonija). Na plodnom vulkanskome tlu prevladava plantažno poljodjelstvo (prve plantaže podigli su Španjolci sredinom XIX. stoljeća). Glavna je kultura kakaovac; Bioko daje 90% ukupne proizvodnje kakaa u Ekvatorskoj Gvineji. Dobro uspijevaju banane i kava (izvoz). U okolnome podmorju znatna su ležišta nafte i prirodnoga plina (izvoz); postrojenje za preradbu (LNG terminal) zapadno je od Malaba. Najveći je otočni grad i glavni grad Ekvatorske Gvineje Malabo, a na zapadnoj je obali Luba. – Otok su otkrili Portugalci (istraživač Fernão do Pó) potkraj XV. stoljeća.

Bioko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7754>.