STRUKE:

biocenologija

biocenologija (bio- + ceno- + -logija) (sinekologija, ekologija zajednica), grana ekologije u kojoj se istražuju zakonitosti unutar cjelovitih životnih zajednica (biocenoza) te uzajamnost životnih zajednica i njihova životnog prostora (biotopa). Načelo poretka koje vrijedi za biocenozu razlikuje se od onoga za stanicu, organizam ili životinjsku zadrugu (pčelinjak, mravinjak) gdje vlada funkcionalni poredak. U biocenozama biocenotički poredak određuje udruživanje samostalnih organizama koji su u međusobnom odnosu vezani samo danim životnim uvjetima. Biocenotički sustav održava se stabilnom višestranom uzajamnošću njegovih dijelova sve dok ne nastupe katastrofalni poremećaji. U biocenologiji vrijede sljedeća najvažnija ekološka pravila, načela i zakoni: 1. Zakon učinka faktora okoline ili Liebigov zakon minimuma: širenje neke vrste u biotopu najjače određuje onaj faktor okoline koji je potreban u minimumu. – 2. Prvo biocenotičko temeljno načelo: što su na jednom biotopu životni uvjeti promjenljiviji, to se u dotičnoj biocenozi javlja veći broj vrsta. One se, međutim, pojavljuju u razmjerno malom broju jedinki. – 3. Drugo biocenotičko temeljno načelo: što su životni uvjeti na nekom biotopu bliži ekstremnim vrijednostima, to biocenoza postaje siromašnija vrstama a bogatija jedinkama. Što je neki biotop specijaliziraniji, to je njegova biocenoza karakterističnija. – 4. Treće biocenotičko temeljno načelo: što je češće i upornije neko mjesto podvrgavano izmjenama kulture, to je njegova biocenoza nestabilnija i siromašnija vrstama. – 5. Pravilo izobilja: u višestranim biotopima veliku bujnost postižu vrste širih reaktivnih sposobnosti, dok u jednostranim i ekstremno smještenim biotopima bujaju vrste uže ali specifičnije reaktivnosti. – 6. Načelo jednake vrijednosti različitih učinaka okoline: svejedno je kojim su čimbenicima ispunjeni životni uvjeti za jednu vrstu. Pticama koje se gnijezde u stijenama gradske kuće pružaju jednako povoljnu mogućnost za gnijezdo kao i hridina. – 7. Načelo relativnog vezivanja na biotop: vezanost vrste uz neki određeni biotop vrijedi često samo regionalno. Tako npr. neki kukci koji su po Sredozemlju prošireni na različitim biotopima, u sr. Europi dolaze samo mjestimice na toplome vapnenačkom tlu ili na južno položenim obroncima. – 8. Načelo o porastu sinantropije napredovanjem prema sjeveru: neke se životinje i biljke na sjev. granicama raširenosti, zbog klimatskih, a katkad i hranidbenih razloga, sve više usmjeruju prema izravnom području čovjeka i njegovih kultura. – 9. Van’t Hoffovo pravilo o biološkoj modifikaciji (odnosu između temperature i brzine reakcije): pri povećanju temperature za 10 °C brzina životnih procesa u životinja može se dvostruko, čak i trostruko povećati. To vrijedi samo u zoni gdje dotična vrsta uspijeva.

biocenologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7722>.