Bihalji-Merin, Oto

Bihalji-Merin, Oto, srpski književnik i likovni kritičar (Zemun, 3. I. 1904Zemun, 22. XII. 1993). Od 1924. živio u inozemstvu (Berlin, Pariz, Švicarska, Španjolska, Italija), djelovao kao ljevičarski i antifašistički orijentiran književnik i publicist. S bratom Pavlom 1928. osnovao izdavačku kuću »Nolit«, koja je između dvaju svjetskih ratova imala znatan intelektualni utjecaj u Jugoslaviji (časopis Nova literatura). U Beograd se vratio 1940., a 1941–45. bio ratni zarobljenik u Njemačkoj. Nakon rata imao istaknutu ulogu u srpskom javnom životu. Baveći se europskom avangardnom umjetnosti i književnosti, znatno je pridonio upoznavanju jugoslavenske publike s modernim umjetničkim pravcima. Posebno se bavio pojavom tzv. naivne umjetnosti te pisao o slikarstvu I. Generalića i K. Hegedušića. Djela: Španija između smrti i rađanja (1946), Susreti s mojim vremenom (1957), Umetnost naivnih u Jugoslaviji (1963), Graditelji moderne misli (1965).

Bihalji-Merin, Oto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7533>.