STRUKE:

biblioterapija

biblioterapija (biblio- + terapija), liječenje knjigom (književnošću) mentalnih, emotivnih i socijalnih problema. Primjenjuju je knjižničari, psiholozi, socijalni radnici i učitelji, individualno ili u skupinama potpore. Biblioterapija je čitalačka aktivnost koja ujedinjuje četiri temeljna procesa: identifikaciju čitatelja s likom u knjizi, projekciju, čitatelj sebe i svoje osjećaje projicira u lik s kojim se identificirao, kao siguran način ispitivanja vlastitog ponašanja, katarzu i uvid. Biblioterapija uvodi književno djelo u čitateljev doživljajno-spoznajni svijet u trima fazama: percipiranje djela, afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela, a radi prevencije i pobuđivanja zdravih emocija.

Formalni programi biblioterapije utemeljuju se najprije u bolničkim knjižnicama u SAD-u početkom XX. st. U europskim zemljama biblioterapeutski se programi organiziraju nakon II. svjetskog rata u bolnicama, zatvorima te školama za posebne skupine učenika. Unatoč institucionaliziranim programima i opsežnoj literaturi o biblioterapiji, praktičari se danas uglavnom slažu da se o terapeutskom učinku teksta na čitatelja još premalo zna da bi se biblioterapija mogla smatrati egzaktnim područjem znanstvenoga rada i prakse.

biblioterapija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7466>.