STRUKE:

bibliotekarstvo

bibliotekarstvo ili knjižničarstvo, djelatnost koja se obavlja u knjižnicama, a obuhvaća odabir, nabavu, stručnu obradbu, pohranu i zaštitu građe te organizaciju različitih usluga i službi za korisnike. Bibliotekarstvo postoji otkad postoji i knjižnica, no teoretski se utemeljuje tek u drugoj polovici XIX. st. kao posljedak novoga shvaćanja da je knjižnica društvena ustanova u službi javnosti. Kao znanstvena disciplina bibliotekarstvo se katkad naziva bibliotečnom znanošću (library science, Bibliothekswissenschaft), a u novije doba, posebice u anglo-američkom krugu, bibliotečna i informacijska znanost (library and information science).

Prvi su bibliotekari bili pjesnici, filozofi ili učenjaci kojima je bila povjerena i briga za knjižnicu. Zato se prvotni znanstveni rad u bibliotekarstvu veže uz utvrđivanje autentičnosti i uz atribuiranje tekstova, istraživanje homonima i sl., jer je taj rad često služio kao temelj za sastavljanje biografija i bibliografija. Sastavljanje i organiziranje biografskih i bibliografskih priručnika smatra se bibliotekarskim poslom od antičkog doba do prve polovice XVIII. st. Raspored i organizacija građe u bibliografijama često se primjenjuje i u sastavljanju kataloga i drugih popisa građe u knjižnicama. Kalimahovo, danas izgubljeno, djelo Tablice (Πίναϰες, 250. pr. Kr.), koje se smatra najvažnijom bibliografijom helenističkog razdoblja, vjerojatno je bio katalog Aleksandrijske knjižnice. Konrad Gesner, autor poznate opće bibliografije Bibliotheca universalis (1545), predlagao je bibliotekarima svojega doba da tu bibliografiju rabe kao katalog u svojim knjižnicama.

U XVII. st. nastaju prvi priručnici u kojima bibliotekari izlažu svoje poglede o uređenju i organizaciji bibliotekarskog posla, a često iznose i mišljenje o svrsi i namjeni knjižnica. Gabriel Naudé, knjižničar kardinalâ Richelieua i Mazarina, objavljuje 1627. djelo Kako izgraditi knjižnicu (Advis pour dresser une bibliothèque), u kojem raspravlja o izgradnji knjižničnih zbirki i zalaže se za nabavu knjiga koje o istoj temi govore iz različitih aspekata, a istodobno iznosi i načela klasificiranja knjiga. O zadaćama idealne knjižnice i stručnom rasporedu građe raspravlja Claude Clément u svojem opsežnom djelu u četiri dijela, objavljenom na latinskom jeziku Izgradnja, oprema, zaštita i korištenje knjiga u privatnom ili javnom muzeju ili knjižnici (Musei sive bibliothecae tam privatae quam publicae extructio, instructio, cura, usus. Libri IV, 1628). Škotski knjižničar John Durie autor je djela Napredni bibliotekar (The Reformed Library-keeper, 1650), u kojem bibliotekara opisuje kao promicatelja univerzalnog učenja. Klasičnim se tekstom smatra djelo knjižničara münchenske dvorske knjižnice Martina Schrettingera Priručnik bibliotekarstva (Versuch eines vollständigen Lehrbuchs der Bibliothekswissenschaft, 1808–29), u kojem je prvi put upotrijebljen izraz bibliotečna znanost. Schrettinger se zalaže za primjereno financiranje i osiguranje prostora za knjižnice. Friedrich Adolf Ebert, bibliotekar Kraljevske knjižnice u Dresdenu, autor je djela Izobrazba bibliotekara (Die Bildung des Bibliothekars, 1820). Prema Ebertu, bibliotekar mora znati desetak jezika, poznavati povijest književnosti, bibliografiju i osnove diplomatike, imati uredan i brz rukopis, poznavati tehniku uvezivanja knjiga i tesanja polica.

Iako je bibliotekarstvo vrlo staro zanimanje, stručno se znanje dugo vremena stjecalo samo praktičnim radom u knjižnici. Formalno se školovanje prvi put organizira istom u XIX. st., i to gotovo istodobno u Njemačkoj i SAD-u. Godine 1886. Karl Dziatzko (1842–1903) imenovan je profesorom bibliotekarstva na Sveučilištu u Göttingenu, a 1887. Melvil Dewey (1851–1931) osniva prvu bibliotekarsku školu na Columbia Collegeu u New Yorku. Do 1900. u SAD-u već postoje tri bibliotekarske škole (Pratt, Drexel, Illinois); u Europi se osnivaju početkom XX. st., najvećma uz sveučilišta: u Münchenu (1905), Leipzigu (1914), Kopenhagenu (1918), Londonu (1919) i Padovi (1922). U Hrvatskoj se formalno bibliotekarsko školovanje utemeljuje 1961. kao poslijediplomski studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (poslije studij Sveučilišta u Zagrebu do 1980). Na Pedagoškoj akademiji u Rijeci od 1967. do 1978. organiziran je studij bibliotekarstva kojim se stjecala viša stručna sprema. Dodiplomski studij bibliotekarstva pokrenut je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1976., a poslijediplomski studij 1994. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku bibliotekarstvo se može studirati od 1998.

Prvi znanstveni bibliotekarski časopis pokrenut je u Njemačkoj 1839. pod naslovom Serapeum: Zeitschrift für Bibliothekswissenschaft, Handschriftenkunde und ältere Literatur. U SAD-u 1876. izlazi časopis Library Journal, orijentiran na rješavanje praktičnih pitanja. U Velikoj Britaniji 1899. Bibliotekarsko društvo pokreće glasilo Library Association Record. Prvi je bibliotekarski stručni časopis u Hrvatskoj Vjesnik bibliotekara Hrvatske, pokrenut 1950. a izlazi do danas.

Prvo bibliotekarsko stručno društvo (American Library Association) osnovano je u Philadelphiji u SAD-u 1876. Godinu dana poslije utemeljeno je knjižničarsko društvo (Library Association) u Velikoj Britaniji. Njemačko bibliotekarsko društvo (Verein deutscher Bibliothekare) utemeljeno je 1900. Hrvatski knjižničari osnivaju samostalno Hrvatsko bibliotekarsko društvo 1940.

Za razvoj bibliotekarstva na međunarodnoj razini brine se Međunarodna federacija bibliotekarskih društava i ustanova (International Federation of Library Associations and Institutions – IFLA). Osnovana 1927. u Edinburghu kao krovna udruga bibliotekarskih društava iz 15 zemalja, IFLA danas okuplja 1600 članova iz 150 zemalja. S UNESCO-om i FID-om (Fédération internationale de documentation) surađuje u više međunarodnih programa, kojima je zadaća unaprijediti bibliotekarstvo; njezine godišnje skupštine danas zamjenjuju nekadanje međunarodne bibliotekarske kongrese koji su gotovo redovito održavani od 1870-ih. Uz potporu Vijeća Europe osnovan je 1971. Savez europskih znanstvenih knjižnica (Ligue des bibliothèques européennes de recherche – LIBER). Europski ured za bibliotekarska, informacijska i dokumentacijska društva (European Bureau of Library, Information and Documentation Associations – EBLIDA), osnovan 1992., zastupa bibliotekarske interese u političkim strukturama Europske Unije.

Razvitku bibliotekarstva kao znanstvene discipline pomoglo je osnivanje visokoškolskih studija, no snažan poticaj bila je pojava informacijske znanosti u 60-im godinama XX. st. Idućih 40 godina odnos između bibliotekarstva i informacijske znanosti bio je različito tumačen; ipak, osnovna je razlika u tome što je informacijska znanost usredotočena općenito na nastanak, prijenos i korištenje informacija, dok bibliotekarstvo zanimaju zabilježene informacije prikupljene, obrađene i pohranjene u knjižnicama i sličnim dokumentacijskim i informacijskim ustanovama i organizacijama. To je zanimanje danas prošireno i na digitalnu knjižnicu.

Bibliotekarstvo se bavi i društvenim i tehnološkim sustavima koji omogućuju dostupnost i korištenje informacija i građe pa se istraživanja u tom području vezuju i uz npr. autorsko pravo i licenciranje ili zaštitu osobnih podataka i kulturne knjižne baštine. Većina današnjih službi i usluga u knjižnicama oslanja se na informacijsku i komunikacijsku tehnologiju pa daljnji razvoj bibliotekarstva uvelike ovisi i o daljnjem razvoju te tehnologije.

Bibliotekarstvo danas crpi iz različitih, pretežno društvenih disciplina: znanosti o upravljanju (management), informacijske znanosti, komunikologije, sociologije, psihologije, semiotike i semantike, a u novije doba pokušava uključiti dostignuća umjetne inteligencije i kognitivne znanosti u sustave za pronalaženje informacija. Usmjerenost na korisnike i istraživanje korisničkih navika i ponašanja od velike su važnosti za bibliotekarstvo i čine ga bliskim humanističkim znanostima. Organizacija sustava i pomagala za pregledavanje te pronalaženje građe i informacija, koja se temelji na specifičnim bibliotekarskim znanjima iz katalogizacije, klasifikacije i predmetnog označivanja ostaju i danas prepoznatljiva jezgra bibliotekarstva.

bibliotekarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7465>.