Xu Bing [y biŋ], kineski likovni umjetnik (Chongqing, pokrajina Sichuan, 1955). Studirao grafiku na Središnjoj akademiji likovnih umjetnosti u Pekingu, gdje je bio profesor do 1990., kada se seli u SAD; na čelo Akademije vratio se 2008.
Nadahnut kineskim klasičnim umjetnostima, kaligrafijom i književnošću, posebno enigmatičnošću njezina pisma i jezika, te iskustvima jezične i kulturne reforme za vladavine Mao Zedonga, ostvario je opus koji, većinom temeljen na kreativnoj uporabi kineskoga znakovnoga pisma, dekonstrukciji jezika, znakova, riječi i teksta te njihovih odnosa i očekivanih značenja, progovara o nepostojanosti i nepouzdanosti jezika, njegovoj moći i mogućnostima manipulacije njime. Propitujući komunikaciju i prenošenje značenja i smisla jezikom, oblikovao je ključnu, provokativnu instalaciju Nebeska knjiga (Tianshu, 1987–91), u kojoj je ispunio galeriju ručno tiskanim, golemim svitcima i redovima knjiga, uznemirujuće nerazumljiva teksta, oblikovanoga izmišljenim kineskim znakovima.
Na temelju kineskoga znakovnoga pisma preoblikovao je engleski alfabet učinkovito provocirajući poimanje obaju znakovnih sustava (Nova engleska kaligrafija – New English Calligraphy, 1994) te podrivajući osnovne kulturalne pretpostavke o jeziku.
U svojim se instalacijama koristio i netradicionalnim materijalima i medijima. Instalaciju Odakle dolazi taj prah (Where Does the Dust Itself Collect?, 2004., 2011) oblikovao je finom prašinom koja je prekrila New York poslije napada na zgrade Twin Towers; ispisujući njome budističke stihove, propitivao je različite kulturne i duhovne perspektive, među ostalim pitanje mogućnosti spokoja usred kaosa, odnos između materijalnoga i duhovnoga, a u Projektu feniks (Phoenix Project, 2010), potresen nehumanim radnim uvjetima (usred ubrzane modernizacije Kine) na gradilištu Svjetskoga financijskoga centra u Pekingu, za koji je rad inicijalno rađen, oblikovao je goleme skulpture od odbačenoga građevinskoga materijala i alata. Od 2004. nadahnut tradicionalnim kineskim slikarstvom, od kolažiranoga, biljnoga materijala oblikuje serije pejzaža Pozadinske priče (Background Stories), iznova se poigravajući s percepcijom i očekivanim značenjima.
Jedan je od najistaknutijih kineskih suvremenih umjetnika; izlagao u svjetskim muzejima (The Museum of Modern Art u New Yorku, 1999., British Museum u Londonu, 2011., The Metropolitan Museum of Art u New Yorku, 2013) te na bijenalima u São Paulu 2004. i Veneciji 2015.